Preminula istaknuta književnica iz Drinovaca Iva Nuić (1948. – 2021.)

Iva Nuić rođena je 1948. u Drinovcima, rodnom mjestu Antuna Branka i Stanislava Šimića. Završila je Učiteljsku školu i Višu pedagošku u Mostaru. Četrdeset godina radila je u OŠ Antuna Branka i Stanislava Šimića u Drinovcima. Sama za sebe je znala reći: “Danas je za mene svaki dan lijep i sunčan, vedar, raspjevan, mjesečinom obasjan i dječjim osmijehom umiven. Uživam s djecom kroz pjesme i priče družeći se s njihovim nestašlucima, igrama, lažima i iskrenostima. Djeca su sva naša ljubav, budućnost, radost i dani puni sreće.”

Prve književne uratke objavila je u Slobodi još kao učenica. Nastavila je pisati, ali po prirodi samozatajna, nije imala hrabrosti izići u javnost.

Objavila je dosta radova u Imotskoj krajini, pod djevojačkim prezimenom Glavaš, a kasnije, 1973., kada se udala, objavljuje pod prezimenom Nuić. Aktivno je počela sudjelovati u književnom životu otvaranjem rubrike “Prosvjetni radnici stvaraoci” u Malim novinama (1976.).

Njezini radovi zastupljeni su u sljedećim časopisima: Prosvjetni list, Zadrugar, Front, Imotska krajina, Bekija, Kršni zavičaj, Most, Hrvatsko slovo, Cvitak, Radost, Osvit, Naša ognjišta, Hrvatska gruda, Hrvatska misao, Godišnjak, Katolički tjednik.
Tijekom trideset godina uređivala je školski list Naši pokušaji, ponosna na to što je ostvarila tradiciju objavljivanja ovoga lista u svojoj školi. Stalna je suradnica dječjeg lista Cvitak. Dala je svoj obol i u zborniku Kršni zavičaj, i onda kada su bila teška i opasna vremena.

Objavila je knjige: Dite na kamenu, Tijelo i vrijeme, Krunica od drače i Cvita cvit, Zagrljaj, Abeceda (slikovnica). Osim pjesama pisala je aforizme i suautorica je knjige Kristalna šestica. U knjizi Najljepše misli o ljubavi Miroslava Vukmanića zastupljeni su njezini aforizmi.

Pjesme su joj, osim u zbirkama i časopisima, tiskane u čitankama, leksikonima i u antologijama hrvatske lirike: Hercegovina (Vjekoslav Boban), Izbor pjesama za djecu BiH (Željko Ivanković), Jezik i hrid (Zdravko Kordić), Hrvatske marijanske pjesme (Zdravko Kordić), Čitanka za 2. razred osnovne škole (Znanje, Zagreb), Leksikon hrvatskih književnika (Mirko Marjanović), Zlatni snovi (Branko Pilaš). O njezinim radovima mnogi su se književnici pozitivno oglasili. Najdraža kritika joj je bila prof. Ivana Sivrića u knjizi Javno razmišljanje pod naslovom “Blage i ljekovite riječi”, potom kritike Branka Pilaša i na koncu prosudba njezina prvoga kritičara fra Jakova Bubala. Bila je članicom Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Udruge hrvatskih aforista i humorista.

Počivala u miru Božjem.

Obitelji, rodbini i prijateljima iskazujemo iskrenu sućut.

Tajništvo društva hrvatskih knjiševnika Herceg Bosne