Razgovarali smo o djeci, obrazovnom sustavu BiH, potresima, čak i o tornadu koji je moguć u Posavini i Hercegovini. - Čuvajte ljude - kaže profesor.
Večernji list: Ponosu BiH, nastavniče godine..., nema titule koja vam u posljednje vrijeme nije "sletjela" u vitrinu. Više trofeja od Messija i Ronalda zajedno u ovoj sezoni, pa kako to komentirate?
- Prije svega, dopustite da zahvalim svima koji su prepoznali i podržali moj rad. Nagrada i priznanje samo su "komad papira" ako iza toga ne stoje neki ljudi koji se slažu da ih upravo vi dobijete. Vrlo sam sretan i ponosan na sve ono što se dogodilo posljednjih dana. Teško je naći riječi kojima bih izrazio dovoljnu zahvalnost onima koji su glasovali za mene i koji podržavaju ono što jedan mali profesor iz Dobrinje radi. Drago mi je što imam više trofeja od Messija i Ronalda (smijeh), ali sin mi je već rekao da sam više titula osvojio od Manchestera i Chelseaja ove godine. Svakako, sve to dio je šale, ali je prekrasan osjećaj nositi titulu najboljeg i dobiti nagradu naziva "Ponos BiH".
Večernji list: Djeca vas obožavaju, upravo su vas ona prije nekoliko godina birala za najboljeg profesora. U čemu je tajna?
- Djeca su najbolji dio ovoga društva. S njima je najlakše raditi jer su iskrena i otvorena. Trudim se biti i profesor i predavač, i prijatelj i zabavljač, i aktualan i sveobuhvatan. Morate biti dio njih, sjesti s njima u razredu, tijekom nastave govoriti o svemu u području znanosti, odgovarati na pitanja, komunicirati, razgovarati s njima na stubama. Jednostavno, važno je da osjete kako ste dio njih te da su oni dio vas. Tada steknete povjerenje. Tada s vama razgovaraju. Tada se razvijaju i odgoj, i obrazovanje, i znanost i kvalitetno znanje. Nema nekog recepta ili "tajne". Važno je da osjete emociju i da vam je stalo! Takvi su profesori. Biti profesor ne znači održati nekoliko nastavnih sati na dan. Profesor mora biti misionar!
Večernji list: Je li naš obrazovni sustav zastario? Imamo prosvjetare koji se trude, međutim, često se čini da smo još miljama daleko od nekog razvijenog sustava.
- Mislim da obrazujemo djecu za vrijeme koje ne postoji. Jednostavno smo "zaglavili" u nekom sustavu i teško prihvaćamo promjene. Nama treba forma reobrazovanja, a ne reforma obrazovanja. Nikako da shvatimo kako je permanentno učenje dio života te da svaka promjena znači i potrebu promjene u obrazovanju. Ta letargija u društvu prenijela se i na obrazovanje. Čini mi se da je sve "pro forme" i da radimo svaki posao kako bismo zadovoljili normu. Jasno je da su promjene nužne.
Večernji list: Zašto nema više prakse u školama i koliko bi ona unaprijedila naš sustav? Primjerice, imamo pregršt izvrsnih gimnazijalaca, ekonomista, a kad dođe potres pa nam se ošteti kuća, majstora nikad dočekati..., tih zanimanja ili nema ili nema dovoljno prakse da se nekoga novog uvede u posao?
- Primjena prakse je važna, ali i teorijska osnova. Problem nedostatka majstora i manufakture dio je opće pojave. Taj kadar lako nalazi posao na drugim tržištima rada. S druge strane, imate potpuni nesklad obrazovne i ekonomske politike. Kao profesor već 23 godine, nisam dobio informaciju za koje tržište rada školujemo kadar. Tako svi sada govore o IT sektoru, ali je jasno da će današnji učenici promijeniti minimalno pet poslova, a desetke poslodavaca. Ne smijemo sebi dopustiti da nam se obrazovanje svede na potrebe tržišta, ali ni da bude "škola zbog papira". Danas smo sve sveli na ocjene i lažnu sliku uspjeha. Ako pogledate statistiku, danas smo mnogo "školovaniji", ali je sama kvaliteta i potreba upitna. Valjda bi Hercegovina i porezni obveznici trebali ulagati u inženjere agronomije i vinogradarstva, u meteorologe i geoekologe, u turizmologe i sve ostale koji su realno potrebni tržištu prehrambene industrije ili razvoja agroturizma. Ali to mora reći ekonomska politika i biti u skladu s obrazovnom.
Večernji list: Kada smo spomenuli potrese, onu večer od 22. travnja teško je zaboraviti. U onom šoku postali ste glas razuma. Jednom objavom smirili ste stanovništvo.
- Te je noći trebalo smiriti ljude. Uz prirodnu pojavu razvila se i panika. A ona često donese više problema od same nepogode. Ljudi su tražili glas znanosti, razuma i smirenja. To je bila moja obveza. Znanstveno objašnjenje uvijek nudi nešto dobro. Dobio sam na stotine poruka i pitanja. Pričao s ljudima cijelu noć. Mislim da sam zaspao oko 5 i probudio se oko 6.30. Njima je to značilo. Ljudi su pisali: "Hvala" ili "Sad mogu spavati". To mi je mnogo značilo. Tu su se pokazale dvije stvari. Moramo razvijati znanost i prenositi je te moramo imati "krizno komuniciranje". Vrlo je važno da u razdoblju problema bude i racionalnog tumačenja. Tako su mediji u pandemiji vizualno "prepadali" ljude brojkama bez realne statistike i slikama uvećanog virusa koji zauzme cijeli ekran. Tako smo, umjesto znanosti, dobili "reklamu virusa". Povlačenjem znanosti dobili ste špekulante koji su odjednom tumačili sve. I onda se razvila priča "ima/nema virusa" umjesto da nam se sve objašnjava razumom i znanjem.
Večernji list: Hoćemo li moći prognozirati potrese? Tehnika, vidimo, napreduje, međutim, ona sekundica kada se mobitel oglasi teško će pomoći, osobito u 2-3 sata poslije ponoći kada smo u dubokom snu.
- Ne možemo prognozirati potrese. Japanci imaju praćenje promjena temperature na dodiru tektonskih ploča. Oni su tu najviše odmakli. Pitanje je kada ćemo i hoćemo li to moći. Ali možemo praviti urbanu gradnju u skladu s prostorom kako bi nam zgrade bile otporne na 7 stupnjeva po Richteru, kolika je ovdašnja hipoteza jačine potresa. Možemo razmišljati o tome što su uradili Japanci od "temelja", "kotačića i valjaka", težišta, elastičnog betona, zaštite itd. Možemo imati pitku vodu i dnevne obroke u ustanovama. To je ono što možemo. Vjerojatno će se nekad u budućnosti energija potresa moći akumulirati kao što danas imamo solarnu ili energiju vjetra. Možda umjereni potres tada bude poželjan. Jer nas ne ubija trus, nego neadekvatna gradnja ili stijenska masa koja erodira. Još jednom izrazio bih sućut obitelji djevojke iz Stoca.
Večernji list: Kao profesor geografije, što prognozirate za budućnost ove zemlje? Vidimo proteklih dana da neki hrvatski stručnjaci predviđaju i tornada u budućnosti.
- Svakako bi moglo biti raznih prirodnih pojava. Krčenje šume bit će uzrok erozija, klizišta, viška CO2, strujanja vjetra, brzih promjena temperature i tlaka, prijenosa energije kroz vjetar. Imamo situaciju u kojoj prebrzo mijenjamo prirodu i ekosustav. Zaboravljamo na zakone cjelovitosti, kauzalnosti i samoregulacije. Priroda će svoju "akomodaciju" nadomjestiti energijom koja čovjeku ne odgovara. A takva energija je i tornado - posebno u nizinskim prostorima Posavine ili Hercegovine. Vjerojatno ulazimo u razdoblja mnogo većih meteoroloških promjena koje će se događati u kratkom vremenu. Jasno je da "priroda uzvraća udarac". Nemamo vulkana, ali moramo uvijek očekivati potrese. Klizišta i poplave zbog nekontrolirane eksploatacije i neadekvatne urbane gradnje mogli bi biti iznimno česta pojava. Asfaltiranje je napravilo gradove "umjetne pustinje" u kojima oborinska voda nema gdje otići. Svakako ćemo imati brojne probleme ako ne uradimo nešto mnogo ozbiljnije.
Večernji list: A geopolitički, što nas očekuje? Hoćemo li imati nafte, plina..., života uopće?
- Geopolitika je posebna priča. Živimo u razdoblju "preslagivanja svijeta", vraćanja nekih starih "igrača" na scenu, demografske eksplozije Afrike, naglog rasta ekonomije Azije i Latinske Amerike. Prvi put u povijesti Europa je postala "politički kusur". Vidimo i kako se Britanija vraća na scenu u istočnu Europu i na Balkan, utjecaj Rusije i Kine. Sve to zajedno ide kroz snažnu inflaciju i nerealnu ekonomiju. Jasno je da Europa ima "viška novca" i da on gubi na vrijednosti. Premještanje proizvodnje i traženje jeftinijih resursa i radne snage došlo je na naplatu. Uz to, ogromna je ovisnost i o energentima iz Rusije. Pitanje je kako će se to završiti. Vidite da države poput Norveške i Britanije, koje imaju svoju naftu i plin, te Francuska, koja ima 58 nuklearnih elektrana, nemaju problem "energetskog šoka". Veći je dio Europe u problemu. Prvi put javila se "energetska segregacija" jer Mađari dopuštaju samo onima koji imaju registracijske oznake te države točiti gorivo po nižoj cijeni. A desetljećima slušamo o slobodnom tržištu. Problem nejedinstva bio je i tijekom migrantske krize. Vidite i da se prave terminali kao onaj u Aleksandropolisu ili novi plinovodi, kao onaj preko Danske iz Norveške prema Poljskoj! Posebna priča smo mi koji ćemo o grijanju i energiji početi pričati u listopadu i studenome. Bit će uvijek energenata, ali po kojoj cijeni?! Život neće prestati, ali kao što postoji prirodna, morat će postojati i društvena akomodacija na trenutačno stanje!
Večernji list: Za kraj, možete li u svom stilu obradovati stanovništvo nekom porukom?
- Želim poželjeti svim ljudima mnogo sreće i uspjeha. Ali trebamo shvatiti koje su prave vrijednosti. To su obitelj, prijateljstvo, druženje, komunikacija, ljubav, a ne samo materijalne stvari kojima stalno težimo. Zbog toga se trebamo više uvažavati, poštovati i međusobno cijeniti. Čuvajte ljude! Oni su sve što imamo! Na kraju, obećavam da ću se uvijek truditi opravdati Pečat "Ponos BiH" i nadam se da će ljudi zaista biti ponosni na moj rad i djelovanje! Pozdrav svima i velika hvala.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
