Umoran sam Domovino moja, na vječni počinak ću poći, slomili me dani nespokoja, besane satrale me noći

Zvonko je napisao dva oproštajna pisma, supruzi, rodbini, prijateljima i Hrvatima u kojima ih moli za oprost zbog onoga što je učinio, jer više nije mogao izdržati. - Zaklinje nas da se nastavimo boriti za hrvatstvo i za Hrvatsku i traži oprost zbog svog čina. Na jednom mjestu u pismu kaže da više nije mogao živjeti u Platonovoj pećini. Izgleda da je bilo lakše sanjati slobodnu Hrvatsku uz sve nevolje nego izdržavati hrvatsku zbilju« - kazao je Dražen Budiša kojem je Taik povjerio pisma.

Tim povodom prenosimo pjesmu Velimira Vele Raspudića koju je hercegovački pjesnik napisao i objavio kao podsjetnik na ovaj tužni događaj.

Umoran sam Domovino moja,
na vječni počinak ću poći,
slomili me dani nespokoja,
besane satrale me noći.

Život sam posvetio tebi,
srce ti darovao na dlanu,
pa je teško prelomit u sebi
da te i sad gledam uplakanu!

Moja bol je veća od planine
i ne mogu preći preko toga,
kad odem iz suzne doline
samo jedno zamolit ću Boga!

Ako može, čuvaj mi je Bože!
Dao sam joj što sam mog’o dati!
Domovinu samo spasit može
domoljublje kad joj ponos vrati!

Velimir Velo Raspudić