PRVAK EUROPE DEJAN LOVREN: KRALJ IZ KRALJEVE SUTJESKE

Datum objave: 01.06.2019   Broj čitanja: 624
Liverpool-Tottenham 2-0 u velikom finalu na madridskoj Wandi Metropolitano za šesti naslov prvaka Europe.
PRVAK EUROPE DEJAN LOVREN: KRALJ IZ KRALJEVE SUTJESKE

 

Nema finala bez Hrvata, a kako stvari stoje ni naslova prvaka jer Hrvatska od 2013. stalno ima igrača koji osvaja najprestižnije klupsko, nogometno najtecanje. Iako Lovren nije zaigrao u finalu, njegov doprinos najtrofejnijem engleskom klubu je izuzetno velik i dobro je što je nakon dva finala lani u kojima je aktivno sudjelovao (protiv Reala u LP i Francuske na SP-u) ovaj konačno osvojio.

 

U 23 sata i 12 minuta kapetan Jordan Henderson visoko je podignuo trofej koji dižu samo europski šampioni, grad Beatlesa čeka noć slavlja, You'll never walk alone orilo se i Madridom i Liverpoolom, a sutra će milijun ljudi dočekati svoje sportske junake!

 

Priča Dejana Lovrena, koliko god večeras imala sjaja, dosta je tužna jer danas jedan od najboljih braniča svijeta nije imao djetinjstvo kao druga djeca.

 

Obitelj 30-godišnjeg Dejana Lovrena prognana je u ratu iz Kraljeve Sutjeske, odakle je Armija RBiH doslovno istrijebila Hrvate, a članove njegove obitelji ubijali su na stravične načine.

 

Svoj rodni kraj Dejan Lovren rado dolazi posjetiti rodni kraj, obitelj i prijatelje... želi zaboraviti ono tužno. Tako je bilo i prije nekoliko dana, u drugom dijelu svibnja kad je posjetio rodni kraj i dobio priznanje Večernjakova pečata za osobu godine u BiH uz Zlatka Dalića i još šest suigrača koji su iz BiH, a jedan od njih je igrao u BiH.

 

- Da bar mogu ispričati cijelu priču, ispričati sve što se tada događalo. Čuli ste užasno puno priča, ali zapravo nitko ne zna pravu istinu - rekao je u dokumentarcu o sebi Lovren i onda je počeo opisati što se sve događalo.

 

- Sve se promijenilo preko noći - ratovao je svatko sa svakim, bile su tu tri strane. Ljudi su se nevjerojatno promijenili, a preko radija i televizije čuli smo raznih priča. Sjećam se kad su odzvanjale sirene. Jako sam se bojao, mislio sam da će bomba pasti na nas. Sjećam se da nas je majka vodila u podrum. Tko zna koliko smo bili tamo...

 

Lovrenovi su živjeli u selu Kraljeva Sutjeska, ali ubrzo su morali bježati u Zenicu.

 

- Yugom smo stigli u Zenicu. Znate, to je veći grad pa je bila više napadana. Međutim, pravi horor se događao u selima gdje su ljudi ubijani na najgroznije načine. Neki su se kockali sa životom i stradali su. Moj drugi ujak je ubijen na mjestu gdje smo živjeli. To je bila stvarnost. Da smo ostali možda moji roditelji danas ne bi bili živi. Možda bih i ja bio ubijen. Čitao sam i gledao dokumentarce i znam koliko je loše bilo. Šokiran sam kada vidim kroz što su ljudi prolazili. Zato i razumijem zašto moji roditelji nisu imali drugu opciju nego da odu.

 

Prije rata Lovrenovi su živjeli mirnim životom.

 

- Iskreno, imali smo sve. I nismo s nikim imali problema. Družili smo se i sa Srbima i Muslimanima. Stvarno smo uživali, a onda je počelo...

 

Sreća u nesreći je bila da je Lovren imao djeda koji je živio u Njemačkoj.

 

- Put do Münchenu trajao je 17 sati. Imali smo jako puno sreće, djed mi je imao sve papire i mogli smo se tamo preseliti. Da nismo pobjegli, tko zna što bi se dogodio. Možda bi cijela moja obitelj danas bila pod zemljom...

 

U Njemačkoj je proveo sedam godina.

 

- Tada su nam rekli da moramo otići. Moji roditelji su dali sve od sebe da ostanemo, ali svakih šest mjeseci primali smo odbijenice. Govorili su nam da je rat gotov i da se moramo vratiti kući. Užasno smo se osjećali, torbe su nam stalno bile spakirane.

 

Na kraju su im njemačke vlasti poručile - imate dva mjeseca za napustiti državu!

 

- Grozan osjećaj, pa svi moji prijatelji bili su u Njemačkoj. Igrao sam u jednom malom klubu, a trener mi je bio otac. Uživao sam, bilo mi je lijepo. Njemačka je moj drugi dom, kad nam je bilo najteže, primili su nas otvorenih ruku.

 

Lovren se prisjetio i selidbe u Karlovac gdje su ga vršnjaci godinama zadirkivali zbog njemačkog naglaska.

 

- Moji roditelji imali su velikih novčanih problema. Mama mi je radila u dućanu, a otac je bio soboslikar. Krpali smo kraj s krajem, nismo imali ni za platiti račune. Morali smo prodavati stvari, sjećam se da sam poludio kada mi je otac rekao da je prodao moje klizaljke za 350 kuna...

 

Lovren, naravno, danas takvih problema nema. Ipak, svoju prošlost ne zaboravlja...

 

- Kao da se rat dogodio jučer. Osjetljiva je to tema, stvarno je teško pričati o tome. Majka me molila da ne pričam o tome na TV-u, ali rekao sam im da moram. Moja djeca danas žive u potpuno drukčijem svijetu i nisam baš siguran da će ikada razumjeti što sam sve prošao.

 

Što reći na kraju nego: Bravo za kralja iz Kraljeve Sutjeske - viceprvaka svijeta s Hrvatskom i prvaka Europe s Liverpoolom. Da mu se sve ovo nije izdogađalo, koliko god tužno bilo, tko zna gdje bi danas bio!

 

Kapa do poda majstore!

 

Grude.com

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2019
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio