Klix donosi: Kako je pljačkan Aluminij! Bradvica imao plaću veću od 20 tisuća KM

O bahatosti upravljačkih struktura Aluminija dovoljno govore podaci o načinu trošenja sredstava posrnule hercegovačke tvrtke.

Nezavisni sindikat zaposlenika Aluminija d.d. Mostar jučer je zatražio da se što prije procesuiraju odgovorne osobe koje su činile upravljačka tijela Aluminija i koje su nekdašnjeg hercegovačkog diva dovele pred sami stečaj.

Informativni portal Klix.ba još 2015. godine upozoravao je na dubiozu u kojoj se već tada nalazio Aluminij i to zbog loše politike upravljačkih struktura koje su godinama siromašile nekada uspješnu hercegovačku firmu.

Tadašnji direktor Aluminija Ivo Bradvica potpisao je s kompanijom Petrol Oil BH 15. 3. 2012. godine i 20. 6. 2012. godine ugovor kojim se utvrđuju uvjeti i način prodaje naftnih derivata. Istog dana ove dvije kompanije (Aluminij u svojstvu kupca, a Petrol Oil BH u svojstvu prodavača) potpisale su i ugovor o prodaji robe kojim se utvrđuju uvjeti i način prodaje pokretne naftne pumpe (rezervoara). U ugovoru je navedeno da Petrol Oil BH prodaje Aluminiju jedan rezervoar kapaciteta 15 000 litara te da Aluminij prihvaća cijenu u iznosu od 24.750 KM.

Na temelju ulaznih faktura Petrol Oila za lož-ulje, koje je bilo predmet nabavke u razdoblju od veljače 2012. godine do 31. prosinca 2013. godine, revizori su utvrdili da su tjedno cijene pristizale putem maila na adresu Aluminija, u kojima su nuđene FCA Ploče, FCA Kopar i FCA Bosanski Brod (cijene su bile izražene po litru).

Do 14. svibnja 2015. godine Aluminij je uz cijene dobivao i ponudu prijevoza (FCA Ploče 0,020, FCA Bosanski Brod 0,037 i na kraju FCA Kopar 0,080) te ponuđeni rabat na odgodu plaćanja od 60 dana, a koji je do 13. 3. 2012. godine iznosio 0,013 i potom do 14. 5. 2012. godine 0,015. Što se tiče narednog razdoblja, mailovi i ulazne fakture pokazale su da je nakon 14. 5. 2012. godine prijevoz i rabat bio uračunat u cijenu po litru te da je Aluminij od tri ponuđena FCA u većini slučajeva birao FCA Kopar ne uzimajući u obzir druge povoljnije cijene.

Revizori su utvrdili da Aluminij ovu javnu nabavku nije proveo u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH, već u skladu s odlukom Nadzornog odbora Aluminija. Komparacijom cijena po tjednim ponudama i izabranih cijena, u razdoblju od 1. 2. 2012. godine do 31. 3. 2013. godine, utvrđena je razlika u ukupnom iznosu od 48.852,46 KM za 2012. godinu i 5.407,33 KM za 2013., što predstavlja imovinsku štetu Aluminiju u iznosu od 54.259,79 KM jer u obzir nisu uzimane povoljnije cijene.

Preskupo platili stan u Zagrebu, a prodali ga poslovnom partneru ispod cijene

Još 1998. godine predsjednik Upravnog odbora Aluminija Velimir Ćavara potpisao je odluku kojom se odobrava kupovina stambeno-poslovnog objekta u Zagrebu, točnije u Grahorovoj ulici. Samo nekoliko dana poslije tadašnji direktor Aluminija Mijo Brajković potpisao je ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora bruto vrijednosti 2.703.158,42 kuna.

Već 15. 7. 2005. godine Aluminij je dobio dopis firme FEAL Hrvatska d.o.o. u kojem je ova firma izrazila interes za kupovina stana u Grahorovoj ulici po cijeni koja bi odgovarala odnosima firmi i koja bi bila u skladu s knjigovodstvenom vrijednosti spomenutog objekta. Četiri dana poslije Nadzornom odboru Aluminija direktor Mladen Galić obrazložio je prodaju poslovnog objekta u Zagrebu.

"S obzirom na dugogodišnju uspješnu suradnju između Aluminija i FEAL-a, kao i na zajedničke interese osnivanja forme FE-AL d.o.o. Mostar te radi daljnje poslovne suradnje, kao i ostvarivanja što boljih rezultata proizvodnje i prodaje aluminijskih proizvoda na tržištu rada predlaže se prodaja navedenog poslovnog prostora FEAL-u, s tim da cijena ne može biti manja od knjigovodstvene vrijednosti", navedeno je u zapisniku sa sjednice Nadzornog odbora Aluminija.

Ugovor o prodaji nekretnine sklopljen je 14. 9. 2006. godine. Najsporniji dio kupovine i prodaje poslovnog prostora jeste činjenica da je Aluminij poslovni prostor platio 154.273,06 eura više prema procjeni Porezne uprave Hrvatske, a da je poslovni prostor prodao za 61.950,19 eura manje od kupovne cijene.

Direktoru uplaćeno 701.897 KM nagrade i otpremnine

Nadzorni odbor Aluminija sklopio je 26. 2. 2004. godine menadžerski ugovor s tadašnjim direktorom Aluminija Mijom Brajkovićem, a kojim su regulirana prava i obveze direktora. Nadzorni odbor Aluminija već iduće godine, odnosno 12. 1. 2005. godine usuglasio se da će Brajkovićeva otpremnina iznositi 100.000 eura te da će njegova plaća za budući angažman (nakon odlaska u mirovinu) u Aluminiju iznositi 15.000 KM.

Tu nije kraj, Nadzorni odbor Aluminija je 28. 12. 2005. godine nagradio Brajkovića sa 100 000 eura (195.583 KM na njegov račun i 134.893,60 KM poreza) i to pod obrazloženjem "njegovog nemjerljivog doprinosa tijekom modernizacije Aluminija i uspješne suradnje sa svjetskim firmama". Brajković je drugi put nagrađen 19. 10. 2007. godine i to ponovo sa 100.000 eura zbog "izvanrednih proizvodnih rezultata Aluminija". Inače, Brajković je samo od lipnja do studenog 2009. godine, odvojeno od poslova u Aluminiju, zaradio 60.022,32 KM po osnovu ugovora o djelu.

Sa žiroračuna Aluminija 24. 9. 2009. godine na Brajkovićev račun uplaćeno je 310.731,24 KM otpremnine zbog odlaska u mirovinu.

Stan u Zagrebu zamijenili za stan u Mostaru, drugi stan adaptirali pa prodali

Upravni odbor Aluminija na sjednici održanoj 13. 1. 1997. godine donio je odluku o kupovini kadrovskog stana u Zagrebu, a koju je potpisao predsjednik Upravnog odbora Aluminija Franjo Ljubić. Riječ je o trosobnom stanu s garažom i spremištem (veličine 115,20 metara kvadratnih) koji se nalazi u stambenom objektu "Lašćina" kupoprodajne vrijednosti 420.480 DEM.

Već 20. 5. 1999. godine u Mostaru je zaključen ugovor između Aluminija (zastupanog po predsjedniku Upravnog odbora Velimiru Ćavari) na jednoj strani i Mije Brajkovića i Dubravke Brajković na drugoj strani. Ovim ugovorom Aluminij je zamijenio stan s Brajkovićem na način da je Brajković dao Aluminiju stan u Mostaru u zamjenu za Aluminijev stan u Zagrebu.

Ovdje nije kraj poslovima vezanim za nekretnine. Brajković je 17. 2.1999. godine kupio stan u ulici Kralja Zvonimira u Mostaru, površine 100 metara kvadratnih, a koji je platio 12.644 DEM. On je 25. 4. 2005. godine s Aluminijem sklopio darodavni ugovor kojim ovaj stan daruje Aluminiju.

Aluminiji je platio pet tisuća KM poreza na ovaj stan, a 22. 12. 2006. godine donio je odluku koju potpisuje predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Ivo Lasić kojom je odobrena adaptacija ovog stana u iznosu od 110.000 KM.

Nakon adaptacije koja je koštala 109.911,10 KM (završena 10. 1. 2008. godine) Nadzorni odbor Aluminija na sjednici održanoj 4. 11. 2009. godine donio je odluku o prodaji stana licitacijom. Stan koji je Brajković 1999. godine platio 12.644 DEM i u koji je Aluminij uložio 109.911,10 KM prodan je 2010. godine za 180.000 KM.

Direktori potrošili više od tri milijuna KM na reprezentaciju, kupovali parfeme i Swarovski nakit

Uprava Aluminija je od 2005. do 2013. godine potrošila ukupno 3.475.319,87 na reprezentaciju. Točnije, 2005. godine 538.910,69 KM, 2006. godine 780.055,06 KM, 2007. godine 702.784,87 KM, 2008. godine 502.989,00 KM, 2009. godine 274.797,88 KM, 2010. godine 311.318,18 KM, 2011. godine 151.495,66 KM, 2012. godine 110.973,22 KM i 2013. godine 101.995,31 KM.

Metodom slučajnog odabira uzeto je gospodarsko društvo SIP d.o.o. koje je Aluminiju vršilo isporuku parfema i Swarovski nakita. Aluminij je od SIP-a, između ostalog, naručivao Swarovski kristale, satove, svijećnjake, vaze, Swarovski manžetne, stolne satove i privjeske za mobitele. Ukupna razlika u cijeni naručenih Swarovski proizvoda iznosi 16.902,94 KM. Aluminiji je također naručivao i dekorativnu kozmetiku i parfeme Armani, Boss, D&G, Gucci i J.Lo.

Direktor primao plaću od 20 tisuća KM

Prosječna plaća u Aluminiju 2013. godine iznosila je 3.210 KM, 2014. godine 2.454 KM, a u prva dva mjeseca 2015. godine 2.529 KM. O načinu na koji se nekadašnje rukovodstvo Aluminija odnosilo prema poslovanju kompanije dovoljno govori podatak da je plaća bivšeg direktora Aluminija Ive Bradvice u travnju 2013. iznosila nevjerovatnih 20.036 KM.

Ostali direktori Aluminija Mladen Galić (9.423 KM), Željko Boras (9.091 KM), Marinko Ivanović (6.534 KM), Ante Rezić (6.022 KM), Bruno Čale (5.927 KM) i Josip Đogić (5.741 KM) također su bili mnogo plaćeni za svoj (ne)rad.

A dok izlaze revizorska izvješća o Aluminiju koji će, mnogi se nadaju, nekoga strpati iza rešetaka s obzirom na sve što su uradili ovom gigantu, u tvrtki se i danas sastalo krizno vijeće kojem je cilj spas Aluminija. Predsjednik hrvatskog naroda u BiH Dragan Čović i jutros je na sastanku u Aluminiju gdje je naglasak stavljen na ključno pokretanje proizvodnje i zbrinjavanje radnika

Klix.ba