Afera Aluminij: Tko je Marijan Primorac Prndelj

Datum objave: 17.07.2019   Broj čitanja: 2891
Marijan Primorac zvani Prndelj, poznat je po podatku da je premijeru Ivi Sanaderu prema pisanjima medija 2004. kupio BMW vrijedan više od 4 milijuna kuna baš u vrijeme kada je Županijski sud u Splitu poništio prvostupanjsku odluku o zatvorskoj kazni od dvije i pol godine za sina mu, mladog Primorca, te ju smanjio za šest mjeseci uz objašnjenje koje je šokiralo javnost – da dolazi iz društveno prihvatljive obitelji.
Afera Aluminij: Tko je Marijan Primorac Prndelj

 

Tako je Primorčev sin, koji je usred Makarske bijesnim automobilom, kao maloljetnik usmrtio dvije djevojke, umjesto osude postao i pravno društveno prihvaćen familijarni dečko. Otac danas  ide njegovim stopama. Pa najnovije poslovanje Primorke, možda sud u Sarajevu također prikaže kao društveno prihvatljivo , jednog dana kada širokobriješki Sanader također, zbog izvlačenja milijuna iz Aluminija, završi u BH Rementicu.

 

I taman kad smo mislili da su Lijanovići zlo koje je umrlo pojavio se Marijan Primorac, vlasnik tvrtke Primorka iz Širokog Brijega. Glavnog grada svih Hrvata.

 

Prvi je hercegovački tajkun koji je uspio blokirati rad Vlade Federacije BiH i posvađati federalne ministre već na samom početku mandata. Poduzetni je Primorac, pored toga, jedini širokobriješki biznismen kojem je pošlo za rukom da osigura političku potporu iz Sarajeva, jer su u zaštitu njegovih poslovnih interesa u mostarskoj tvornici Aluminij stali bošnjački ministri, kako iz prethodnog tako i iz aktualnog saziva federalne Vlade, piše Slobodna Bosna u novom broju.

 

Ponavlja se tako stara matrica. Svaki majorizatorski proces Sarajeva nad Mostarom, u Hercegovini je tražio svoje ljude . I kao po pravilu uvijek ih je nalazio. Ako pokušate nešto obrnuto, npr. pronaći Bošnjake koji će zaigrati na hrvatsku kartu u Sarajevu teško ćete ih naći. Toliko o tome koji je narod “nacionalno” svjesniji. 

 

Podsjetimo da je Marijan Primorac političko-poslovnu suradnju započeo s bivšim federalnim premijerom Nerminom Nikšićem (SDP) i resornim ministrom energije, rudarstva i industrije Erdalom Trhuljem (SDA), a posljednih mjeseci nastavio s njegovim nasljednikom Reufom Bajrovićem (Demokratska fronta). I to je, u konačnici, pravi razlog što je Bajrović, pred sami početak prošlotjednog zasjedanja Vlade FBiH, s dnevnog reda naprasno povukao točku koja se odnosi na stanje u Aluminiju, zbog čega su sjednicu napustili ministri iz HDZ-a.

 

Kadrovska ‘osvježenja’

 

Iako su čelnici Demokratske fronte više puta poručivali da neće dozvoliti masovne smjene u javnim kompanijama, izvori bliski rukovodstvu te stranke otkrivaju kako se već uveliko kadrovira kada je posrijedi izbor direktora najatraktivnijih poduzeća. Tako se kao najizgledniji kandidat za budućeg direktora EP BiH spominje dosadašnji federalni ministar energije, rudarstva i industrije Erdal Trhulj. No, zbog zakonskog ograničenja prema kojem ministri ne mogu biti izabrani na rukovodne pozicije u javnim poduzećima koja su bila u njihovom resoru šest mjeseci nakon isteka mandata, Trhulj će morati sačekati do rujna. Kako u isto vrijeme ističe i mandat aktualnom direktoru Elektroprivrede BiH Elvedinu Grabovici, jasno je zašto ministar Reuf Bajrović ne žuri s njegovom smjenom.
 

Tajni susreti u mostarskim restoranima

 

Prema informacijama Slobodne Bosne, ministar Reuf Bajrović i biznismen Marijan Primorac sastali su se prije dvadesetak dana u jednom mostarskom restoranu, kako bi dogovorili plan za spašavanje sadašnje Uprave Aluminija, koju je vlasnik Primorke, još prije godinu dana, stavio pod svoju punu kontrolu. Susret je dogovoren uz posredovanje Bajrovićeve stranačke kolegice Ružice Burić, članice Predsjedništva DF-a i direktorice Sektora pravnih, kadrovskih i zajedničkih poslova u Aluminiju, koja je, prema tvrdnjama uposlenika tog poduzeća, aminovala kadrovsku čistku ranijeg menadžmenta, ali i brojne poslovne ugovore, čija je zakonitost krajnje upitna. Navodno se Primorac, osim s Reufom Bajrovićem i Ružicom Burić, posljednjih mjeseci uspio „zbližiti” i sa još nekolicinom čelnika Demokratske fronte, koji su potom pokušali isposlovati podršku koalicijskih partnera iz SDA.

 

Ubrzo se, međutim, ispostavilo kako su pravili račun bez krčmara, budući da ni federalni premijer Fadil Novalić, ni njegovi stranački šefovi, nisu pristali da zbog poslovnih relacija između Marijana Primorca i poslovodstva Aluminija zamrznu odnose sa HDZ-om, odnosno, paraliziraju izvršnu vlast u Federaciji!

 

Slobodna Bosna je, pak, upozorila kako je širobriješki tajkun, koji je golemo bogatstvo, vrijedno preko 120 milijuna KM, stekao preprodajom cigareta rovinjskog TDR-a i na kladioničarskim poslovima, promijenio djelatnost i da postaje najvažniji dobavljač Aluminija.

 

Premda je suradnja Primorčevih tvrtki i mostarske kompanije započela ranije, u vrijeme dok je na čelu Aluminija bio Ivo Bradvica, strateško je partnerstvo „eksplodiralo” nakon što je Marijan Primorac u svibnju prošle godine na funkciju direktora postavio Nikicu Ljubića, nećaka svoje supruge. Ljubić je poslije za člana Uprave Aluminija zaduženog za ekonomsko-financijske poslove imenovao Tomislava Lovrića, do tada jednog od vodećih menadžera u tvrtki Primorka.

 

U narednim mjesecima članovi Uprave Aluminija proširuju suradnju s tvrtkama u vlasništvu Marijana Primorca, pa osim ranije dogovorene isporuke plina i koksa, širokobriješki tajkun postaje i najveći dobavljač glinice, i to iz tvornice Birač u Zvorniku, kao i od švicarskog Glencora. Ugovori o nabavci glinice zaključeni su bez javnog tendera i bez suglasnosti članova Nadzornog odbora, baš kao i ugovor o isporuci tzv. „suhih uložaka”, koje Marijan Primorac kupuje od Aluminijskog kombinata u Podgorici i uz golemu proviziju prodaje mostarskoj tvornici.

 

Zbog loše kvalitete sirovina koje su nabavljene u Crnoj Gori dolazilo je do pucanja anodnih peći i trovanja radnika.

 

Paket aranžman

 

Učestali susreti čelnika Demokratske fronte s Marijanom Primorcem po elitnim hercegovačkim restoranima otvorili su prostor svakojakim nagađanjima, posebice kada je u pitanju cijena tog „paket aranžmana”. “. Neuki je širokobriješki tajkun (Primorac je, navodno, redovno završio samo osnovnu školu) poznat kao izdašni financijer svih političara, još iz (po)ratnog vremena, kada je uz pomoć Jadranka Prlića i Nevena Tomića gradio svoje milijunsko poslovno carstvo, najprije u Hercegovini, a onda i u Hrvatskoj. Nakon što je protiv bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera otvorena istraga, otkriveno je da je on blindirani automobil BMW, vrijedan 300.000 eura, dobio na poklon upravo od Marijana Primorca. No, teško da će se ikada saznati koga je sve velikodušni Primorac „nagradio” u prethodnoj Vladi Federacije prije nego što mu je omogućeno da preuzme kontrolu nad mostarskim Aluminijem.
 

 Mjesečni ugovori vrijedni 15 milijuna maraka

 

Osim isporuke ključnih sirovina bez kojih nema ni proizvodnje u Aluminiju, Marijan Primorac je za mostarsku tvornicu isporučivao i plin, preko tvrtke Energtek Herz. Prema podacima iz registra, Energtek su osnovali Marijan Primorac sa 64.000 KM kapitala, njegov poslovni ortak iz Zagreba, gotovo anonimni Zoran Dimov, koji je uložio 26.000 maraka i firma Energtek AL LLC iz Sjedinjenih Američkih Država, čiji je osnivački ulog iznosio 110.000 KM. Navodno je Marijan Primorac plin kupovao u Sarajevu, od poduzeća BH Gas i, dakako uz proviziju, prodavao u Mostar. I dok je tvrtka Energtek registrirana za distribuciju plinovitih goriva, Primorčeva je Primorka od 1. januara ove godine dobila sve potrebne dozvole i licencu za opskrbu električnom energijom.

 

U posljednjih je godinu dana obim poslovanja između Aluminija i firmi u vlasništvu Marijana Primorca utrostručen – mjesečne su fakture koje širokobriješki tajkun ispostavlja direktoru Nikici Ljubiću, nećaku svoje supruge, sa dotadašnjih pet narasle na 15 milijuna KM i one se uredno izmiruju. Istodobno su, međutim, rasli i dugovi Aluminija prema drugim dobavljačima, prije svih Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, čije je poslovanje, zbog stalnog prolongiranja plaćanja, također dovedeno u pitanje.

 

Neslužbeno, ranije postignuti dogovor o reprogramu starih dugovanja nije ispoštovan, kao i prošlogodišnja Odluka federalne Vlade da se do kraja 2015. isplati obeštećenje otpuštenim radnicima Aluminija.

 

Prema zaključcima Vlade FBiH do kraja prošle godine su trebali biti isplaćeni nezakonito otpušteni radnici koji nisu pronašli novi posao, a onda i njihove kolege koji su zaposleni u drugim firmama, ali od obećanja bivšeg premijera Nermina Nikšića i članova Nadzornog odbora Aluminija imenovanih od strane federalne Vlade, očekivano, nije bilo ništa.

 

Neočekivan je, međutim, bio izostanak Nikšićeve reakcije zbog neprovođenja zaključaka Vlade, ali i odluka ranijeg federalnog premijera da u posljednjim danima mandata stavi Aluminij na listu poduzeća koja trebaju biti privatizirana. Pitanje je, naime, je li i prije najavljene prodaje 44 posto državnog kapitala kupac bio poznat, odnosno, bi li Aluminij i službeno  bio predat u ruke Marijana Primorca?!

 

Financijska kontrola i kupovina vremena

 

Braneći posve neuvjerljivo uporno odbijanje da se o katastrofalnom poslovanju Aluminija izjasni Vlada Federacije BiH, iako lider HDZ-a Dragan Čović tvrdi da nagomilani gubici premašuju 250 milijuna maraka, ministri iz Demokratske fronte su poručili kako neće biti smjena dok se ne izvrši financijska kontrola poslovanja.

 

Gas do daske

 

Početkom 2011. američka kompanija Energtek Inc., sa sjedištem u Nevadi, mostarskom Aluminiju poslala je Memorandum o suradnji na osnovu kojeg je početkom marta iste godine sklopljen ugovor o isporuci plina, ali s kompanijom Energtek Herz, koja je u međuvremenu registrirana u Širokom Brijegu, a čiji suvlasnik je Mario Primorac. Prema potpisanom ugovoru, firma Energtek Herz se obavezala da će Aluminiju isporučivati 32 tisuće metara kubnog plina dnevno po cijeni od 0,88 po kubnom metru. Osim što je ugovor sklopljen bez poštivanja zakona o javnim nabavkama, odnosno potpisan je direktno bez prethodno raspisanog tendera, sporne su i odredbe koje se tiču prekida ugovora. Naime, ukoliko Aluminij prekine ugovor u prvoj godini, firmi Energtek Herz dužan je isplatiti tri milijuna eura, u drugoj godini 2,5 miliona, u trećoj godini 2,15, u četvrtoj i petoj 2,1 milijun eura, a u periodu između šeste i desete godine 1,2 milijuna eura. Prema poslovnoj dokumentaciji Aluminija firma Energtek Herz je 2012. godine ispostavila fakture u iznosu od 4,6 milijuna KM, a u 2013. godini čak 13,8 milijuna KM!
 

Budući da istrage federalne Financijske policije u velikim kompanijama znaju potrajati mjesecima, sve su prilike da je inzistiranje Demokratske fronte na utvrđivanju stanja u javnim poduzećima samo pokušaj kupovine vremena, kako bi se sadašnjim upravama produljio rok trajanja, piše Slobodna Bosna.

 

U tom smislu valja podsjetiti kako je financijska kontrola rada prethodnog menadžmenta Aluminija, u vrijeme dok su poduzeće vodili Mijo Brajković i Ivo Bradvica ranije završena i da, unatoč katastrofalnim nalazima, odnosno nepobitnim dokazima o financijskom kriminalu širokih razmjera, nikada nije službeno potvrđeno da je protiv bivših direktora podnesena kaznena prijava, piše sarajevski tjednik. No, sudeći prema zaključcima sa posljednjeg sastanka Željka Komšića, Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, čini se kako je predsjednik Demokratske fronte ipak popustio, i da će federalna Vlada uskoro imenovati nova tri člana Nadzornog odbora Aluminija, ali i novu upravu u javnim poduzećima Hrvatske telekomunikacije Mostar i Elektroprivreda HZHB.

 

Zanimljivo je da federalni ministri iz Demokratske fronte, kada su inzistirali na financijskim kontrolama, nisu spominjali javna poduzeća čije je kriminalno poslovanje Financijska policija davno dokumentirala.

 

Odnosi se to, prije svih, na Upravu HT-a Mostar, koju je Financijska policija, i to po nalogu mostarskog Kantonalnog tužiteljstva, istraživala prije četiri godine.

 

U međuvremenu je istragu preuzelo Tužiteljstvo BiH, koje je protiv dugogodišnjeg predsjednika Uprave Stipe Prlića, bivšeg izvršnog direktora za pokretnu mrežu Zorana Bakule i njihovog marketinškog partnera Nevena Kulenovića početkom svibnja podiglo optužnicu. I iako je Upravi HT-a Mostar mandat istekao 27. siječnja, a protiv direktora podignuta optužnica, nijedan ministar iz Demokratske fronte nije ni spomenuo smjenu Prlića, kojeg i dalje protežira „simpatizer” Demokratske fronte, akademik Slavo Kukić.

 

Podsjetimo da su se članovi Nadzornog odbora HT-a Mostar već usuglasili da je najbolji kandidat za predsjednika Uprave HT-a Mostar Vilim Primorac (kojeg su prije četiri godine jednoglasno smijenili), ali je njegovo imenovanje zaustavljeno zbog blokade federalne Vlade.

 

Poskok.info/Slobodna Bosna

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2019
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio