Novi Rajko Dujmić: BOG me vodi u bolji život!

Datum objave: 08.10.2019   Broj čitanja: 587
U kontroliranom sam okruženju, ne mogu doći u napast da nešto uzmem. Izaći ću tek kad budem siguran da sam toliko jak da mogu odbiti drogu i alkohol, kaže Rajko Dujmić (65).
Novi Rajko Dujmić: BOG me vodi u bolji život!

 

Skladatelj je po izlasku iz pritvora samoinicijativno otišao na liječenje. Ne želi reći u kojoj je bolnici. Posjetiti ga mogu samo oni koje on poželi. Na uvid u bolnici dao je popis dragih ljudi. Drugi ne mogu do njega.

 

- Imamo prostoriju za pušenje, tamo razgovaramo koliko želimo. Imam i klavir na kojemu skladam, puno vremena za razmišljanje o sebi. Nikad nije kasno raditi dobro, za novi početak - kaže.

 

Dodaje da radi novu glazbu, drugačiju od pregršt hitova koje je skladao za Nove fosile i druge izvođače. Privlači ga violina, koju je kao dječak svirao, nove orkestracije starih pjesama, glazba za djecu... Za početak će objaviti “Antologiju”, zapise njegovih suradnji s drugim glazbenicima. Velika mu je želja raditi duhovnu glazbu.

 

- Ovisnosti su me opsjedale cijeli život. Tek sad sam napokon upoznao pravoga sebe. I to kroz spoznaju Boga, u njegovoj punoj snazi. Osjećam da drži ruku na mojem ramenu i vodi me - ispričao nam je Dujmić. 

Od najranije mladosti najbolje je komunicirao zvukom, a tako je, govori, ostalo do danas. Glazbom se najbolje izražava. Ne misli da je ona njegov posao nego poziv.

 

- Uvijek radim po mjeri, za nekoga, njegovu boju glasa, nekog kao osobu. Nastojim biti što bliže čovjeku koji nosi moju pjesmu. I beskrajno sam zahvalan svima koji su od njih stvorili hitove. Od Fosila preko Stavrosa i Srebrnih krila, Jasne Zlokić, Rive, Aerodroma... S Jajom sam radio na pjesmi ‘Uzalud vam trud svirači’. Baš sam ponosan što sam bio dio projekta ‘Lupi petama’. Kruna svega je ‘Moja domovina’. To ne pripada samo meni, jedna trećina sam ja, a Zrinko Tutić čini druge dvije, jer njegov je i tekst - ponosan je Rajko.

 

Golemi opus, bezvremenski hitovi ipak nisu njegov najveći ponos.

- Najponosniji sam na upornost i poniznost pred Nebom. Bogom. Od ljudi s kojima sam radio tražio sam da daju barem pola od onoga što ja mogu dati. Mislim da znam stimulirati ljude. Bog mi je dao šišmiševe uši, mogu se kretati zatvorenih očiju. Svirao sam s puno ljudi, radio treću rock operu u svijetu ‘Gubec beg’. Svirao sam orgulje u prvih 100 izvedbi. Bole me nečije muke, primim ih kao svoje. Kad netko ne zna što bi sa svojim glasom, ja znam izmisliti i ime i stil i glazbu, pa čovjek shvati da je to on. Sve dobro vidim osim samoga sebe - kaže Rajko.

 

U teškim vremenima uz njega su uvijek bili Zrinko Tutić, Stevo Cvikić, Nenad Ninčević, Vlado Kalember, Jasenko Houra i Tonka Popadić. Lakše mu je nabrojiti koliko ga puta ljudi i suradnici nisu razočarali. Kad je tužan, zapusti se. Trag na duši ostavile su mu smrti. Tad je, kaže, dobio nebeski šamar. Počelo je s Mokom, koji je umro na Rajkov rođendan. Mamu je izgubio na isti dan pa, nabraja, Đurđica, Dino Dvornik i na kraju Nenad Šarić Brada, bubnjar Fosila.

 

- Da ne govorim o Đorđu Novkoviću i drugim prijateljima. Nestaju ljudi. Već me strah kad zazvoni telefon da mi opet ne javljaju kako nekoga nema. Imam pet značajnih nebeskih šamara - rekao je Rajko.

 

24sata.hr

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2019
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio