Danas je posljednja nedjelja Crkvene godine! Slavi se blagdan Krista Kralja

Datum objave: 24.11.2019   Broj čitanja: 601
Papa Pio XI. uveo je 1925. godine svetkovinu Krista Kralja. Ta se svetkovina slavi na posljednju nedjelju Crkvene godine, a već iduće nedjelje započinje vrijeme Došašća i novi ciklus, nove Crkvene godine.
Danas je posljednja nedjelja Crkvene godine! Slavi se blagdan Krista Kralja

 

Da, ja sam kralj


Krist, Kralj? Bilo je i prošlo je vrijeme moćnih monarhija. Što treba slika Krista kao kralja? Nije li ta slika već dugo nadmašena?

 

“Kralj” je jednostavno praslika. Mi još uvijek označavamo lava kao kralja u životinjskom carstvu, jer je on veličanstven,suveren.

 

Je li Isus Krist veličanstven? Je li suveren? Kako to da on stoji pred Pilatom, upraviteljem najmoćnijeg vladara tadašnjega svijeta, rimskoga cara: kao zarobljenik, bespomoćnik? Treba li on biti kralj?

 

Pilat ga pita, ne podrugljivo, nego pošteno: “Ti li si židovski kralj? Pilat je puno toga saznao o njemu od židovskog naroda koji je čekao na obećanog kralja, na Mesiju koji ga je trebao osloboditi. I znao je kakav politčki eksploziv sadrži ta nada.

 

Isus je odgovorio Pilatu s protupitanjem: “Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?” Premda on tu stoji kao zarobljenik, Isus je suveren, kraljevski u svojoj slobodi. On zna: Pilat ima moć nad životom i smrću. On ga može osloboditi ili osuditi na smrt. Isus oslovljava njega ne kao moćnoga upravitelja, nego jednostavno kao čovjeka. Uloge se iznenada mijenjaju. Isus mu postavlja pitanje koje dotiče njegovo srce.

 

Neočekivano i ja sam stojim pred Isusom, on mi postavlja to pitanje: Želiš li stvarno sam znati, jesam li ja kralj? Ili samo ponavljaš govorkanja, krilatice koje o meni kruže?

 

Pilat je zbog toga potpuno direktnog, osobnog pitanja prestrašen. On ga odbija: to se pitanje mene ne tiče! A ipak ga je pokrenulo. I pratit će ga cijeli život, loša savijest će ga mučiti: tada sam jednoga u Jeruzalemu osudio na smrt iako sam znao da je nevin.

 

Jesam li tvoj kralj? To pitanje postavlja Isus meni. Ne tvoj tiranin, tvoj diktator, nego kralj! Odbijaš li to pitanje? Ili kažeš da?

 

Dar je Duha u nama, ako smo slušatelji njegova glasa. Tada smo mi njegovo kraljevstvo. Njegovo kraljevstvo neće biti opisano na zemljopisnoj karti. Njegovo kraljevstvo su ljudi, koje je on zarazio svojom istinom, kojima on daruje unutarnji okus na životu za druge, u kojima Bog započinje životnu praksu ozdravljujuće budućnosti s ljudima. Isus je kralj bez države i bez vojnika, ali on nije kralj bez ljudi. To nisu ljudi koje je on sebi podložio, nego ljudi kojima je on vratio njihovo kraljevsko dostojanstvo i koje je on dobio kao prijatelje i koji s njim daju svjedočanstvo uspjeloga života.

 

Prije nekoliko mjeseci slušali smo kako su ga ljudi htjeli učiniti svojim kraljem nakon umnažanja kruha. Dakle, učiniti ga kraljem kruha. On se trebao brinuti za njih. Tako ljudi redovito biraju svoje kraljeve. Oni im trebaju dati jesti a k tome još i zabaviti. “Kruha i igara” bio je recept kraljeva ovoga svijeta, da bi ljude držali u podložnosti. Isus se povukao zbog tog izbora za kralja. Tek u svojoj muci stoji on u Ivanovu evanđelju sa svojim kraljevskim poslanjem. Tu biva jasno do kojeg mu je kruha bilo stalo kada su u pitanju ljudi, naime radilo se o kruhu njegova predanja za nas. Radi toga kruha on je naš kralj. U njemu primamo istinu, da s njime dođemo do života, mi smo u praksi jedni za druge tu i s Isusom se predajemo Ocu. “Tko od ovoga kruha jede, taj će živjeti u vječnosti. ” (Iv 6,51 c)

 

Fra Jozo Župić/franjevci-split.hr

www.tomislavnews.com

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2019
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio