Bruno Petković: Bio sam ministrant, Bogu zahvaljujem na svemu što sam postigao

Datum objave: 22.01.2020   Broj čitanja: 967
Nogometaš Dinama i hrvatske reprezentacije Bruno Petković (25) osvrnuo se na dosadašnju karijeru u intervjuu za Glas koncila u kojemu je govorio o odrastanju, obitelji, odgoju, svjetonazoru, vjeri, braniteljima, reprezentaciji...
Bruno Petković: Bio sam ministrant, Bogu zahvaljujem na svemu što sam postigao

 

- Djetinjstvo je bilo prilično dobro jer smo bili okruženi ljubavlju i pažnjom roditelja. Čovjek kao dijete ne razumije financijsku situaciju koja u tim trenucima nije bila idealna, no važno je da nismo ni u čemu oskudijevali. Roditelji su nam pružali koliko su mogli, zato sam im zahvalan jer sam imao izvrsno djetinjstvo - rekao je Bruno, najbolji nogometaš u HNL-u prošle godine po izboru kapetana.

 

Do 12. godine igrao je za Neretvu, Metković i Neretvanac, a onda je stigao poziv Dinama.

 

- Kad je Dinamo pokazao interes, obitelj me podržala, a ubrzo poslije mene doselila se i obitelj. Nije se bilo lako prilagoditi na veliki grad, ali nisam odustajao, bio sam uporan. Uvijek sam gurao naprijed i imao podršku obitelji.

 

Preseljenje u Italiju još s 18 godina, kad je prešao u juniore Catanije, donijelo je nove izazove. Zadržao se na "čizmi" čak šest godina.

 

- Tamo mi je bilo teže jer sam rjeđe viđao obitelj, ali jako brzo naučio sam jezik pa mi je bilo lakše samostalno živjeti. Puno sam naučio u samostalnosti.

 

Brunin otac Jakov Petković je iz Metkovića, majka Ruža vuče porijeklo s druge strane granice, iz Crvenog Grma kod Ljubuškoga u Hercegovini. Ima i starijeg brata Mateja i sestru Ivu. Dobro zna kako je živjeti na jugu Hrvatske, u Zagrebu i Italiji. Kako bi usporedio ljude iz tih krajeva?

 

- Nikad nisam poopćivao ljude bez obzira na određeni mentalitet koji se pokušava prikazati kao stereotip. Čini mi se da su na jugu Hrvatske ljudi možda malo opušteniji, u Zagrebu malo uštogljeniji, a Talijani malo sustavno zatvoreni - rekao je Bruno i nastavio o obitelji i svjetonazoru:

- Odgojen sam u kršćanskoj obitelji koja je jako pobožna. i ja sam bio ministrant, a majka je uvijek sudjelovala u župnoj zajednici, bilo u Caritasu i župnim radionicama ili se na druge načine uključivala u župu. To čini i dandanas. To je naš obiteljski odgoj.

 

Vjera mu je jako važna stavka u životu i, ističe, kad god ima vremena i kad je slobodan, odlazi u crkvu zahvaliti Bogu na svim darovima koje mu je dao, posebno za zdravlje.

 

- Vjerujem u Boga i u to da me on vodi kroz život. Trudim se živjeti po kršćanskim načelima iako znam i sam da nisam savršen jer nitko nije savršen. Imam svojih mana, ali vjerujem Bogu, svaki sam dan jako zahvalan Bogu. I kad mi je najgori, najteži dan, jednostavno zahvalim Bogu jer znam da mi je Bog podario zdravlje, kao i zdravlje u obitelji - rekao je Petković i dodao:

 

- Više zahvaljujem nego što se molim da nešto postignem. Bogu zahvaljujem za svaki dar i za sve što sam postigao jer Bogu treba zahvaljivati. Imam uza se obitelj i puno rodbine, ljude oko sebe koji mole za mene, a to je meni velika podrška.

 

Što mu znači igrati za reprezentaciju?

 

- Kao svaka osoba koja živi tu, dajem svoj doprinos, ne busam se u prsa da sam veći Hrvat od susjeda. Volim svoju zemlju i ponosan sam na nju, cijenim je i poštujem - rekao je Bruno i dodao:

 

- Moj otac bio je hrvatski branitelj, kao i većina moje rodbine, zato braniteljski doprinos iznimno cijenim. Naravno da se često i tu uopćava, a moja je majka najslikovitije to opisala riječima da "u svakom žitu ima kukolja" pa možda su se neki provukli premda nisu imali vojnoga staža. No od toga ne treba praviti priču i prema pojedinom slučaju zaključivati o svemu.

 

- Skidam kapu pred hrvatskim braniteljima ili bolje rečeno "dižem kapu" hrvatskim braniteljima jer i moj je otac bio hrvatski branitelj. Sve ih poštujem, od običnoga vojnika do generala. Najveća je vrijednost hrvatskih branitelja bila spremnost dati svoj život za domovinu.

 

Ponosan je na nastupe za hrvatsku reprezentaciju, gdje se probio sjajnim igrama u Dinamu. Lani je u osam nastupa zabio pet golova i pomogao joj da se plasira na Europsko prvenstvo.

 

- Igrati za Hrvatsku je ponos. Svakomu je dječaku sanzaigrati za svoju zemlju, za svoju reprezentaciju. Prvi put kad sam obukao hrvatski dres, to je bio poseban osjećaj, dječački san mi se ispunio. Neopisiv je osjećaj i čast obući hrvatski dres. Još kad sam zabio odlučujući gol za svoju reprezentaciju protiv Slovačke, srce i duša bili su mi puni jer to je moja Hrvatska.

 

Glas koncila

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2020
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio