U četvrtak je na posljednji počinak ispraćen Martin Karamarko, otac bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.
Martin Karamarko preminuo je u nedjelju u 98. godini života.
Sprovod Martina Karamarka bio je na zagrebačkom Mirogoju, a na posljednji počinak ispratili su ga zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić, kandidat za predsjednika HDZ-a Miro Kovač, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, glavni državni inspektor Andrija Mikulić, potpredsjednik SDP-a Rajko Ostojić, bivši ministar Zlatko Hasanbegović, voditelj Velimir Bujanec, bivši vaterpolski reprezentativac Dubravko Šimenc, redatelj Jakov Sedlar, Mirko Norac, Luka Bebić, Anto Đapić i mnogi drugi.
Karamarkovi su podrijetlom iz Kruševa u zadarskom zaleđu. Za vrijeme 2. svjetskog rata svi Kruševljani, pa tako i obitelj Karamarko, bili su na strani NDH. Tomislavov stric Marko (1920.) u vrijeme stare Jugoslavije služio je u kraljevoj gardi, a za vrijeme 2. svjetskog rata bio je vojnik NDH, kao i brat mu Martin, Karamarkov otac, koji je u rat otišao s 19 godina. – Tomislavov otac bio je dragovoljac, pripadnik Četvrtog stajaćeg djelatnog ličkog ustaškog zdruga ili, kako bi danas rekli, brigade – ispričao je jedan od starijih Kruševljana. Nakon što su oružane snage NDH položile oružje na Bleiburgu, Martin je, poput desetaka tisuća drugih, bio zarobljen. Spasio ga je jedan od znanaca partizana, bivši domobranski časnik, koji mu je dao civilnu odjeću da se presvuče. Nakon predaje i polaganja oružja, Kruševljani su se nekako okupili u zarobljeničkim kolonama koje su išle natrag u Jugoslaviju i držali se skupa. Križni put Kruševljana, uključujući i braću Karamarko, završio je u Beogradu. Pokraj Osijeka ih je registrirao Međunarodni crveni križ što je, čini se, bilo presudno da prežive. U Beogradu su bili zatvoreni u logoru u Bosanskoj ulici. Dnevno su za jelo dobivali po 40 zrna kukuruza. Kao ratni zarobljenici korišteni su za teške fizičke poslove.
No, Kruševljani su preko jedne žene u Beogradu, koja je slučajno otkrila tko su, javili svojima tko je sve preživio i da su živi u Beogradu. Iz logora su pušteni 20. studenoga 1945. Poseban problem bilo im je bilo putovanje do Kruševa. Tada su pripadnici pobjedničke vojske i njihovi simpatizeri mogli ubiti koga hoće, a da za to uopće nisu odgovarali. Stoga, dolaskom u Kruševo, nesigurnost za povratnike iz logora nije bila manja, nego veća. Kako je Kruševo bilo okruženo srpskim selima, po noći su bili česti osvetnički upadi lokalnih Srba pod egidom borbe protiv fašista. Stoga se Karamarkov otac jedno vrijeme „sklonio“ u Zadar pa onda u Kraljevicu. – Zamagljivao je trag jer je bio na popisu za likvidaciju – pričaju Kruševljani. U Kraljevici ga nitko nije poznavao, pa je jedno vrijeme čak i radio u brodogradilištu. Martin Karamarko, Tomislavov otac, nakon nekog vremena vratio se opet u Kruševo. Međutim, kako nije mogao naći posao, odlučio je preseliti se u Zadar gdje se zaposlio u prijevozničkom poduzeću kao vozač i kondukter. Njegova braća Marko i Jure ostala su u selu. Danas u Kruševu žive bratići Tomislava Karamarka Vlado, sin strica Marka, i Ivica, sin strica Jure.
Foto: Jutarnji list
