Međutim, danas je povijesni dan. Danas je počeo policijski sat, prvi u novijoj povijesti općine Grude. Danas u 18.00 sati... Je li itko, usput, shvatio u svom ovom strahu i boli da nam je stiglo proljeće? Da, stiglo je proljeće, divan proljetni dan, a u 18.00 sati, kada sunce još stidljivo gleda na svoj hercegovački krajolik, nema nijednog čovjeka. Kao da Siniša Glavašević odnekud progovora, kao što je onog dana poručivao Vukovaru: "Grad to ste vi", sada poručuje cijelome svijetu, a mi u ovom našem biseru svemira čujemo: "Grude, to ste vi".
I sveta misa danas je bila za povijest. U samoj župi Grude je održana pred minimalnim brojem vjernika. Dok je grudskih fratara misa će se ovdje održavati, uz pridržavanje svih uputa. Znaju Gruđani što znači kada šutnja odzvanja crkvom, kada nema tko govoriti svetu misu i zato ponosne i izranjene neće dopustiti da glas utihne. Zvona iz župe stoljećima odane dragome Bogu, katoličkoj vjeri i franjevcima oglasiti će se pa i da, nedaj Bože, posljednje zvono s europskih crkvi utihne, a ovo ovdje ostane posljednje braniti vjeru otaca.
A proći će i ovo vrijeme ograničenja, čuvajte svoje i zdravlje drugih, a kada prođe ovo ružno doba, neka nam crkve budu prepune vjernika.
Netko pametan reče, za sve što se događa ovih dana, mi smo sami krivi. Do pojave koronavirusa smatrali smo se vladarima i neba i zemlje... i onda je Onaj tko od gore vidi sve odlučio poslati još jednu opomenu, ovog puta možda jaču od svih dosad. Teško je ovo vrijeme, a sada je na nama da krenemo ispočetka i odlučimo želimo li još teže vrijeme ili ćemo se mijenjati.
Grude, to ste vi! Čuvajte sebe i druge da se život ponovno vrati, a kada se vrati preostalu snagu uložite u ljepšu budućnost.
Pročitajte Priču o Gradu, legendarnog Glavaševića kojeg često i rado citiramo i parafraziramo i pogledajte ubrzani video od Višnjice do središta Gruda, tek pokoji automobil i nijednog čovjeka uz cestu na početku policijskog sata, povijesnog.
Siniša Glavašević - Priča o Gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.
Grad – to ste vi.
Grude.com
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
