"Ni u najtežem ratnom vremenu ovako nam nije bilo. Hodalo se po brdskim terenima, u minskim poljima, bombardirani su nam gradovi, među ostalima i naše Grude, ali nekako je sve bilo očekivano. Neprijatelja očekuješ, tako se pripremaš, razgovaraš o nekoj strategiji, jednostavno u glavi se na to pripremiš i tako ideš dalje. Ovdje, ne zna čovjek sad kako bi reagirao, kako bi se branio, kako bi napao. Imaš neprijatelja kojeg ne vidiš, a to je najgore", priča nam Gruđanin koji ima puno životnih utakmica u nogama i kaže da mu je ovo najteža bitka u šest desetljeća života.
Pitali smo neke od čitatelja što će prvo napraviti kada prođe ovo sve.
- Otići ću u Međugorje s obitelji i zahvalit Gospodinu što je ovo konačno završilo.
- Otići ću do fra Stanka, na odluku platit misu jer nam je vratio život, obitelj, prijatelje... utjeha mi je što Papa moli potpuni oprost grijeha za zaražene i preminule tako da spokojnije proživljavam ove trenuke.
- Sazvat ću prijatelje i onda ćemo redom zatvoriti grudske kafiće.
- Nazvati najbolje prijateljice. U miru ćemo popiti kavu.
- Prošetati s djecom do Parka, zapaliti cigaretu i dok se budu igrala gledati ću one borove i uživati u prirodi koju nam je Bog dao.
- Ono što i sad radim svako jutro. Sjesti ću na terasu i gledati sunce uz šalicu kave. Ali osjećati ću mir i spokoj kakav sada ne osjećam.
- Vratiti se intenzivnim treninzima.
- Ništa spektakularno što dosad nisam radio. I dalje radim svakodnevno, imam svoj obrt i ne bih mogao bez posla. Nedjeljom odem na misu jer je nisam preskakao ni u najgorim vremenima, a kamoli danas. Jedino se ne rukujem s nikim i držim distancu. Rukovati ću se s ljudima, eto jedino to će biti drukčije.
Imate svoje dojmove, teorije, priče, fotografije iz doba korone. Šaljite ih na info@grude.com, a najbolje ćemo podijeliti s čitateljima.
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
