FILIP PEŠORDA OBJAVIO PRVI ROMAN: Kako se osjećam? Ponosan. Presretan. Radostan.

No, što će se zapravo dogoditi? Što se ispriječi na put Jeleni i Tinu? Što se pokaže većim od ljubavi dvoje ljudi?
Jedva čekate saznati?

S nestrpljenjem očekujemo da ova ljubavna priča dođe i u vaše domove, te da u živote ovih dvoje mladi unesete neku svoju nijansu. Jer, kao što i sam pisac kaže "Životi likova su određeni i ispisani na papiru, ali čitatelj je taj koji pokreće njihove živote, bez čitatelja, njihovi životi su samo mrtva slova na papiru."

Knjigu možete naručiti online na profilu @pesorda_01 ili u knjižarama:
Libro, Grude
Olovka, Grude
Gral, Široki Brijeg

"Kako se osjećam? To je jedino pitanje koje sam htio zaobići. Kako bih se osjećao? Nakon mnogo truda i iščekivanja knjiga je napokon vani. Ponosan. Presretan. Iznenađen. Radostan. Sve su to škrte riječi za opisati ovaj osjećaj." izjavio je, kroz smijeh, mladi pisac za Grude.com

"Slobodno mogu reći da je roman nastao slučajno, pri početku pisanja nisam uopće imao na umu da bi iz svega toga moglo izići nešto ovakvo. Pisanje je za mene od malih nogu ono što volim i ono što me čini potpunim, cijelim. To je jednostavno strast, ljubav, moj bijeg od stvarnosti. Tako prepušten nekim životnim iskustvima i strasti, u svom bijegu iz stvarnosti, napisao sam ovaj roman. Od nekoliko kratkih priča nastalo je nešto ovakvo, za mene, važno i veliko." dodao je Filip.

Ulomak iz romana:

"U mislima mi je bila naša jurnjava ulicom, u nekom nepoznatom gradu, mahanje prolaznicima, bilo da su u autu, autobusu, na biciklu ili na motoru. Jurili smo ulicom i zaustavljali svakog prolaznika da mu kažemo da se volimo, da naša ljubav nema kraj. Htjeli smo da svi znaju koliko smo sretni. Preskočio bih u obližnji vrt i ubrao ružu, mirisala bi je s tolikom radošću. Skrivao bih ruke od nje da ne primijeti da sam ih raskrvario.
I prolaznici su nas zapamtili, čak i onaj starac koji je prodavao novine na uglu ulice, pa i ona starica koja je gledala s balkona. Svi su nas pamtili kao jedan neobičan par, pamtili su nas po energiji, po veselju, i ono najvažnije, po ljubavi. Sada bih tako rado potrčao ulicom i pozdravljao prolaznike, ubrao bih i ružu, ali znam da ne bih imao od koga sakriti krvavu ruku.
Mislim da ću proći teška koraka, spuštene glave, trljajući oči kako ne bih pustio suzu. Možda će se zasmijati koji prolaznik, narugati se, ali onaj starac, na uglu ulice, pustit će suzu zajedno sa mnom jer samo on zna kako je biti sam."

Grude.com