Novu sezonu Kramarić je otvorio hat-trickom u gostima kod Kölna (2:3), gdje je zabio i za pobjedu u sudačkoj nadoknadi. Dva gola postigao je u prvoj rundi kupa prije tjedan dana u pobjedi 5:4 kod kluba iz četvrte lige.
Za reprezentaciju je Kramarić posljednji put zabio u ožujku 2019. godine protiv Azerbajdžana, a od tada je kod Zlatka Dalića igrao još pet utakmica. U posljednje dvije, u Ligi nacija, označen je kao jedan od najslabijih igrača Hrvatske koja je doživjela debakl u Portugalu (4:1) i poraz od prvaka svijeta (4:2). Navijači i mediji zamjeraju mu sebičnost i neuvjerljivu igru, ali u ocjenjivanju zanemaruju bitnu činjenicu - Kramarić u reprezentaciji igra u sasvim drugačijoj ulozi nego u klubu.
Ako Dalić u reprezentaciji od Kramarića očekuje da zabija kao u Bundesligi, gdje je jedan od najsigurnijih strijelaca, mora mu dati slobodu u igri.
Kramarić je nogometno stasao kao najbolji strijelac u povijesti Dinamove škole, a zbog velikog broja golova mnogi su uvjereni da je on klasična devetka. No Kramarić je kroz svoje nogometno odrastanje u HNL-u i inozemstvu postao drugačiji tip igrača.
Pamtimo njegove briljantne partije u Europi pod Matjažom Kekom kada je uvijek igrao uz jednog fizički dominantnog napadača, poput Leona Benka. Koristio je činjenicu da Benko uz sebe veže stopere, otvara mu prostor i spušta lopte. Kramarić je tada pokazao naznake da može biti vrhunski lutajući napadač, a u Bundesligi je u posljednje dvije sezone postao jedan od najboljih igrača lige u toj ulozi, a pri tom nije član Bayerna. Interes Bayerna, Juventusa i Liverpoola posljednjih godina nije slučajan.
Kramarić često ističe da se na toj poziciji najbolje snalazi. "U karijeri sam se najbolje osjećao kao drugi ili lažni napadač. Volim imati puno slobode u igri, kombinirati, sudjelovati u igri, tu sam se uvijek najbolje osjećao", rekao je uoči reprezentativnog okupljanja. Do istog zaključka je došao i Zlatko Dalić: "Znamo da pozicija centarfora nije najbolja za Kramarića, on najviše daje iza leđa prve špice. Puno puta nas je spasio, zabijao je ključne golove."
Kad pogledamo njegov profil u Bundesligi prošle sezone, takva tendencija u njegovoj igri jasno se vidi.
Na heatmapu, koji pokazuje zone u kojima je igrač s loptom, a gušća boja sugerira češće igranje u toj zoni, Kramarićeve kretnje i navike u igri puno su bliže ulozi desetke koja se izvlači na lijevo krilo. To je pozicija koju igra u Hoffenheimu.
Kramarić ima sjajnu tehniku i osjećaj za kombinatoriku koja mu omogućuje vrhunsku suradnju s centralnim napadačima, ali njegova najpodcjenjenija i u reprezentaciji najviše zanemarena kvaliteta je igra bez lopte.
Kada ima slobodu u igri, Kramarić voli istraživati prostor. Nekad će se izvući na krilo kako bi nakon lažnjaka ušao u šesnaesterac ili odmah pucao po golu, a velik dio susreta tražit će loptu iza leđa suparničke vezne linije kako bi je prenio u zadnju fazu igre. Ima inteligenciju da prepozna na koji način obrana brani njegove suigrače, a onda napada prostor gdje je najranjivija.
To je pokazao i u reprezentaciji. U jednoj od najvažnijih utakmica generacije, nakon otkaza Anti Čačiću Hrvatska je letjela za Kijev. Dalić je ekipu upoznao na aerodromu, prije utakmice koju reprezentacija nije smjela izgubiti. O njoj je ovisio plasman na SP, a ključan potez napravio je Dalić koji je Kramariću rekao da se spusti dublje u teren. Hrvatska je u njemu dobila desetku koja je povezala njene redove, a Kramarić je s dva ulaska iz drugog plana zabio dva najbitnija gola, bez kojih Hrvatska danas možda ne bila svjetski doprvak. Možda ne bi ni igrala u Rusiji bez učinka koji je Kramarić dao na pravoj poziciji.
Kramarić u ulozi devetke nema taj luksuz i njegove kretnje su ograničavajuće. Svaki neplanirani ulazak dublje u teren narušava geometriju ekipe, a Hrvatska još uvijek nije razvila igru u kojoj bi krila napadala prostor koji on oslobodi.
U Dalićevom periodu u reprezentaciji razvila se i druga snažna teza o Kramariću kao sebičnom igraču. Pogrešno je tu tezu analizirati izvan konteksta onoga što je on u reprezentaciji bio nekad, a što je danas.
Kramarić je odrastao u okolini u kojoj su ga svi vidjeli kao novog Dražana Jerkovića, prototipa Plavog 9 koji će svojim golovima postati Dinamova legenda. Od najranijih dana u akademiji Hitrec-Kacijan naučio je rješavati utakmice golovima i taj dio instinkta će zauvijek ostati u njegovoj igri. Nekad će u situaciji u kojoj udarac nije najbolje rješenje pucati jer mu se u tom trenutku to čini kao najbolja odluka i situacija kakvih je u karijeri riješio na stotine.
Ako prihvatimo pravilo da svaki napadač mora biti barem malo sebičan kako bi zabijao golove, priča o Kramariću ima dublju pozadinu. Već ima etiketu sebičnog igrača i to se teško može promijeniti. Prosječni gledatelj ne vidi 30 proigravanja, ali baš svi vide ono jedno koje nije odigrao.
To je Kramarić prije malo više od godinu dana i sam objasnio: "Mogli bismo analizirati i secirati utakmicu iz sto kutova i stvari bi na koncu došle na moje. Stvara se pogrešna percepcija da sam egoist, a to nema veze sa stvarnošću jer nisam sebičan ni na terenu ni u životu. Ne bježim od odgovornosti, prepoznajem i neke situacije u kojima sam donosio loše odluke. Sjećam se nekoliko takvih detalja s SP-a u Rusiji, ali se sjećam i svojeg rezona u tim situacijama. Pretrčiš 150 metara u sprintu, nakon čega više nisi siguran u preciznost svojeg dodavanja, a ne želiš riskirati da ti presjeku loptu i pobjegnu u kontranapad."
Kramarić je u Hoffenheimu zabio 85 i namjestio 30 golova, što je indikator da nije igrač koji sve podređuje golovima. Zašto onda u dresu reprezentacije ponekad djeluje kao da ga zanima samo gol? Odgovor nije očit, ali postaje jasan kada analiziramo njegovu karijeru. Kramarić se u reprezentaciji i dalje mora dokazivati.
Takva tvrdnja može zvučati suludo, ali dovoljno je pogledati Indexovu anketu nakon nedavnih utakmica s Portugalom i Francuskom. Među desecima tisuća glasova na pitanju tko treba ispasti iz reprezentacije samo su Vida i Jedvaj prošli lošije od Kramarića.
Iako je porušio sve Hoffenheimove rekorde, a u posljednje tri godine u Bundesligi samo su Werner i Lewandowski zabili više golova, većina u Kramariću ne vidi vrhunskog igrača. Njegova karijera ima dugu povijest omalovažavanja. Morao je otići u Rijeku da dokaže kako je najbolji napadač lige jer u Dinamu nije dobio tu šansu. Nakon kratke epizode u Leicesteru morao je otići u Hoffenheim kako bi dokazao da nije klasa igrača za HNL. U reprezentaciji su ispred njega bili Mario Mandžukić i Nikola Kalinić, a sada je to Bruno Petković, osim kad sam sebe isključi pristupom i lošom pripremom.
Petković ima klasu s kojom može igrati u bilo kojoj ligi na svijetu ali Kramarić je u karijeri odradio više vrhunskih sezona nego Petković vrhunskih utakmica. Među navijačima je Petković neprikosnoven kao prvi izbor za udarni sastav, a Kramarić među prvima na listi za odstrel, igrač koji je vječno u drugom planu i koji se kao golobradi klinac iz Dinama i dalje mora dokazivati. U slučaju jedne loše utakmice za reprezentaciju uspjesi iz Hoffenheima nestaju iz vida, a Bundesliga postaje "farmerska liga" u kojoj nešto vrijede jedino uspjesi Bayerna.
U nastojanju da kompenzira manjak povjerenja Kramarić ponekad pretjera. Puca kad bi mogao i trebao dodati jer još uvijek lovi jedan zlatni gol, koji će prekinuti sve rasprave o njegovim sposobnostima. Mislio je da ih je zabio u Ukrajini, ali oni su zaboravljeni nakon nekoliko mjeseci. Navikao na ulogu autsajdera u reprezentaciji, Kramarić razvaljuje u Njemačkoj, no ako mu Dalić ukaže povjerenje i prilagodi poziciju, Hrvatska može dobiti ključnu prednost, a Kramarić bi napokon mogao zabiti svoj zlatni gol.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
