I ako mislite da smo negdje pogriješili, on je Andrija Šimić, ali suvremeni.
Andrija je zaslužan što su brodovi milijunskih vrijednosti u Rijeci, jer on je vlasnik pomorske agencije Simmor koja je specijalizirana za superjahte, od 24 metra dužine i veće. Naime, prije malo više od pola desetljeća, zahvaljujući Šimićevoj viziji i entuzijazmu nekolicine pojedinaca iz riječke Lučke uprave, napravljena je transformacija “plovnog parka” riječke rive i onih par starih ribarskih koća pred scrappingom zamijenili su brodovi čija ukupna vrijednost prelazi riječki godišnji proračun. Šimić je sanjao Rijeku kao nautički centar za megajahte i naišao je na razumijevanje i podršku nadležnih institucija, tako da se, praktički preko noći, promijenila vizura grada, pa je postindustrijskom šarmu dodan dašak Nice ili Monte Carla. Nekima se to svidjelo, nekima nije, no sada je to riječka svakodnevnica na koju su svi navikli, a jahte su utjecale i na uređenje rive i na njezino postupno oslobađanje od parkirališta, relikta vremena kada se na Rijeku nije gledalo kao na mediteranski grad, pa je bilo sasvim normalno pustiti da se obala prekrca automobilima. Cijena samog veza nije bila presudna za selidbu jahti u Rijeku.
Uz pola desetljeća jahti u Rijeci već se vežu urbane legende. Članovi posade, koji imaju osiguran izdašan budžet i kada nema vlasnika, česti su gosti ribljih restorana ili, pak, riječke ribarnice, gdje im nije problem istresti pozamašne svote za zubaca ili šanpjera. Rijeka se, očito, sviđa i pojedinim vlasnicima. Još se priča o ukrajinskom bankaru kojeg su se toliko dojmili lokalci koji love ribu na Molo longu, u luci, da ih je, zajedno s njihovim obiteljima, zvao na večere na jahtu. Jednom je s riječkim ribarima, na maloj pasari, išao bacati parangale, u odijelu Brioni.
Andrija Šimić o svojim klijentima, pak, ne priča, kako mu nalaže profesionalni kod, tako da je od njega nemoguće izvući nešto što miriše na indiskreciju. Njegov je posao da im osigura sve što požele, bila to proslava dječjeg rođendana s klaunom, kojeg se sjete u dva ujutro, negdje na pučini, boca Dom Perignona, ruski kavijar, kobe govedina, dakle sve one stvari zbog kojih se, u pet minuta, “na noge” dižu vozači, gliseri, helikopteri... To je svijet koji je Andrija upoznao još kao pomorac. Svoju je karijeru “naviganja” završio 2005., kada mu je bilo 30 godina, kao kapetan na 56- metarskoj megajahti jednog talijanskog milijardera, developera koji je gradio ekskluzivne kvartove po Milanu. Tada je, pak, krenula njegova karijera kapetana na kopnu, za koju je, pak, mogao pustiti i kapetansku bradu, a za što su mu, dok je plovio na megajahtama, savjetovali da ne čini “jer vlasnici to ne vole”. Brada mu sada doseže praktički do pupka i taj detalj pojačava dojam svega što govori, piše o njemu Jutarnji list. Povod našem susretu je nevjerojatan boom onog segmenta hrvatskog turizma koji se odnosi na luksuzne superjahte, o čemu je nedavno pisao i Bloomberg. Naime, dok Španjolska, Francuska i druge poznate destinacije za superjahte ove godine bilježe orgoman pad uplovljavanja superjahti, o Hrvatskoj se govori kao o novoj top-destinaciji. Boom je to kojemu korona nije previše naškodila, a koji nije niti doprinosio njezinu širenju s obzirom na to o kakvoj se vrsti turizma radi.
Hrvatskim morem plovile su ovog ljeta, među ostalima, 162-metarska jahta Eclipse Romana Abramoviča, četvrta najveća jahta na svijetu, kao i 116 metara dugačka jahta Ulysses, čiji je vlasnik Graeme Hart, najbogatiji čovjek Novog Zelanda. Zanimljivo je da je takav razvoj događaja, još dok je koronakriza u Europi bila na vrhuncu, Šimić predvidio u jednoj kolumni u Glasu Istre, gdje je tvrdio da će dolasci luksuznih jahti ovog ljeta biti na 80 posto prošlogodišnjih, što se i potvrdilo u praksi.
Andrija živi na relaciji Hrvatska - Italija, a roditelji su mu iz Alagovca, u općini Grude.
U ovoj ludoj godini u Rijeci je s njim cijela obitelj - supruga i djeca došli su kasnije nego što su planirali, ali tu su cijelo ljeto, a uskoro se vraćaju u Italiju zbog početka nastave. Andrija će nešto kasnije za njima, kada završi sezona i posezona.
- Postoje dva mjesta za koja sam emotivno vezan, jedno je Rijeka, drugo su Grude. Kada odeš dolje, kada osjetiš svu tu obiteljsku povijest koja je vrlo bogata, kada znaš da su sve generacije tvoje obitelji odatle, drugačije zrači. U Kostreni, gdje sam rođen i koju volim, nisu naši korijeni. Dolje mi sve legne na svoje. Dolje mi ništa ne šuška. Dolje najbolje slušam Toma Waitsa, dolje čujem i vidim najjasnije - govori.
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
