Gruđanin tvrdi: Veležovac sam, volim Hajdukove pjesme, a Ante Rukavina je najdivniji čovjek

Datum objave: 14.10.2020   Broj čitanja: 864
Gruđanin Bruno Marić četiri puta je bio proglašen za najboljeg suca u Hrvatskoj, ali ujedno je i jedan od najkontroverznijih sudaca koji je zbog svog posla godinama bio predmet raznih parnica te je fizički napadan.
Gruđanin tvrdi: Veležovac sam, volim Hajdukove pjesme, a Ante Rukavina je najdivniji čovjek

 

Bruno Marić u Indexovom studiju govori o svojoj karijeri u kojoj je odradio 163 utakmice u Hrvatskoj. Govori o najtežim trenucima u karijeri, najvećim greškama te odnosima u hrvatskom nogometu.

Pitanja su postavljana tijekom livea na YouTube kanalu Indexa i Index sportu na Facebooku.

 

O VAR-u

''Bili smo prvi u regiji. Nije VAR imala ni BiH, ni Srbija, nismo imali koga pitati za savjete. VAR je sjajna stvar koja je vratila vjeru u nogomet. Ima on vrlina i mana, ali je pomogao puno. U jednom trenutku su se pojavile neke priče o meni i kako nisam želio da se moje ime blati na neki način sam se povukao, ali tu su došli neki drugi ljudi i imamo jako dobar tim. Uvođenjem VAR-a suci su dobili alat koji im daje drugu šansu. Bio bih jako sretan da sam ja imao VAR. tada bismo mogli ovo snimati i u Splitu i u Stobreču.''

 

O SUĐENJU U FINALU I VAR-u

''Puno sam raspravljao o tome finalu. Svima nam je trn u oku bio navodni faul na Griezmannu nakon kojeg se prelomila utakmica. Pravila kažu da se VAR ne uključuje u prekršaje izvan 16 metara, ali ovo je finale, mislim da se u takvoj utakmici moraju protokoli promijeniti. Takav faul je za Francuze pola gola. Kao i onaj faul na Rebiću protiv Danske. To je trebao biti crveni karton. Samo smo zahvaljujući sreći i penalima prošli dalje.''

 

O NOVIM PRAVILIMA

''Majke mi mile, pa to je postala prava znanost. Toliko ima zbunjujućih stvari, ad se pitam ako se mi ne snalazimo oko nekih stvari, kako će obični navijači. Posebno je problem ruka Ruka je crna rupa svjetskog suđenja. To se treba pojednostaviti i pojasniti.Busaka mi je jednom rekao da je puno veći problem sa suđenjem u Hrvatskoj nego kod njega u Švicarskoj. Ovdje je mentalitet drugačiji. Kod nas se danima priča o suđenju nakon utakmice, a kod njih nitko o suđenju ne priča.''

 

O KARIJERI

''Moja je karijera bila prožeta sa svim i svačim. U početku sam bio sitan, pa sam računao da mi nitko neće vjerovati. Stalno sam bildao u teretani i rekli su mi da se odlučim, hoću li biti kečer ili sudac. Izgled puno definira suca. Najteže mi je bilo u Splitu nakon utakmice Hajduka i Dinama 2015. Rekao sam da moraš biti glup da u 93. minuti dosudiš penal, a da ne razmišljaš gdje se nalaziš i kakvu utakmicu sudiš. Možda je to bila ludost, ali sam ponosan na to da su me i igrači Hajduka cijenili. Ne smijem ih spominjati jer bi mogli imati promjene. Znali su da tada nisam imao namjeru protiv njih dosuditi. Ipak, afera s Uefom mi je promijenila život. Toliko su me oblatili, da nakon toga navijače Hajduka nitko nije mogao uvjeriti da sam pošten. Kad sam gledam sve, ponosan sam na svoju karijeru. Koliko su me god ocrnili, ipak sam biran četiri puta za najboljeg suca u Hrvatskoj. To mi je velika satisfkacija. Premda sam rekao da neću nikad više suditi derbije, ali sad mi je žao zbog toga. Taj penal Henríqueza. Molio sam 'Oče naš'' samo da lopta prođe pored. Srećom je promašio.''

 

O spornoj utakmici Hajduka i Splita

''Subašić je bio golman. Bio je skraćeni korner, bila je gužva. Pomoćni sudac je dosudio zaleđe. Nakon toga se utvrdilo da nije bilo govora o zaleđu, ali ja to nisam mogao vidjeti. Kako sam donio jednu spornu odluku ranije, ta je situacija postala ogroman problem. Da se ne lažemo, 90 posto takvih reakcija je bilo nakon utakmica Hajduka. Znamo s kakvim fanatizmom navijači Hajduka prate svoj klub. Plus ta mantra da se stalno krade protiv Hajduka. To nije točno. Najviše sam bio kažnjen nakon utakmice Intera i Hajduka, kad sam dva penala sudio za Hajduk. Čak je i Rađa u nekom TV studiju rekao da to nisu bili penali. Dobio sam devet utakmica hlađenja.''

 

O Poljudu

''Zagrijavao bih se puno duže samo da slušam pjesme Hajdukovih navijača. Nema ljepših pjesama. Ta snimka koja je izašla gdje pjevam pjesme Hajduka, nije mi to baš drago što je izašla, ali nećemo se folirati. To sam ja, volim pjevati i volim pjesmu.''

 

O Anti Rukavini

''Najdivniji čovjek kojeg sam upoznao u karijeri. U teretani bi umjesto treninga pjevali. Možda sam zato ja imao toliko problema na terenu, a on tako prerano završio karijeru. Ljudina i kralj. Takav srndać se nikad nije pojavio na našim terenima. Toliko je skroman bio da je rekao da je napravio maksimum. Nije. napravio je premalo. Ja sam kao trener bio spreman, utreniran, ali kad bi on krenuo u sprint... Da ništa u karijeri nisam napravio, samo poznavanje Ante bilo bi dovoljno. Čak sam spreman i ono u Stobreču prihvatiti, samo radi toga što sam takvog čovjeka upoznao. Volim ga kao rođenog brata.''

 

O HDZ-u

''Visoko pozicionirani HDZ-ovac. Glupost. najprije nisam visok. HDZ je bio put za koji sam smatrao da se vodi Hrvatska. Nemam problem niakakav s drugim strankama, ali sam smatrao da je HDZ bio pravi put. Bio sam u ratu, bio sam najveća kukavica među svojim suborcima, zašto da se lažemo. Muči me to da je moje članstvo bio krimen i onda se moje suđenje gledalo kroz prizmu stranačke knjižice. Moja stranka je Hrvatska i nema problem s nekim tko je druge vjeroispovijesti, druge nacionalnosti, druge spolne orijentacije. Nemam ja problem s nikim. Zašto toliko HDZ-ovaca ima u HNS-u? Pa, ima nas najviše, pa je to možda zato, ali ima i drugih stranaka u Savezu.''

 

 

O lijepim sucima

''Ima puno lijepih sudaca kod nas. Najviše mi je žao jednog dečka koji je bio najljepši i najpametniji, a odustao je. Zove se Ivan Župan, iz Bjelovara je. Čovjek je zgodan kao Bruce Lee. Otišao je u Ameriku, trebala je sudačka organizacija reagirati i ne pustiti ga. Eto, ode nam takav ljepotan.''

 

O tome zašto su slovenski i srpski suci na vrhu, a nas nema nigdje

''Nije stvar tko je dobar sudac, nego tko ima jači lobi. Srbi i Slovenci imaju u Uefi jak lobi. Mi ga nemamo. Boban je u Fifi, a ne u Uefi i nema utjecaja na to.''

 

O suđenju s Ljubom Pavasovićem-Viskovićem

''Da, bili smo na sudu nakon te utakmice na Poljudu. Bilo je to kratko, jer smo oboje zaključili da može to riješiti i izvan suda. Prešao sam preko toga što mi je sve izgovorio i razišli smo se prijateljski. Riješili smo sve naše sudove bez suda. Priča s Ljubom je primjer da neke ljude treba najprije upoznati, a tek onda dati neki sud. Upoznaj me, pa tek onda pričaj.''

 

O Hajduku

''Sve je razočaravajuće. Da Hajduk nema te navijače i taj ambijent, mislim da bi i gore prošli. Hrvatskom nogometu je potreban jaki Hajduk. Znam da je fraza, ali to je tako. Nemam nikakve koristi od toga, ali mislim da Hajduk mora biti puno bolji. Uoči utakmice Hrvatske i Mađarske prošle godine sam dao ostavku u HNS-u. Mislim da je važno da Hrvatska igrana Poljudu i ako je jedan moj gest bio potreba za to, rado sam ga napravio. Podjednako su krivi i HNS i Hajduk. Trebali su naći zajednički jezik. Osim ako nekim strujama ne odgovara kaos. Siguran sam da ima takvih kojima je potreban kaos da bi ostvarili svoje interese. Igor Štimac je ikona Hajduka i našeg nogometa i dao je puno točnih izjava o stanju dolje. Štimac je bomba, on je John Wayne. Tip čovjeka koji kad uđe u prostoriju, ta njegova karizma, svi znaju da je ušao. Ja mogu ući, nitko neće primijetiti. Isto je s Mamićem. Njih dvojica imaju karizmu, a Igor i Mamić su takvi, To su ljudi s velikim mudima. Zamislite što bi hrvatski nogomet dobio da su njih dvojica bili zajedno. Istina, surađivali su, ali povijest njihova je ostavila pečat.''

 

O igračima Hajduka

''Nikad s njima nisam imao problema. Nisu bili nabrijani na mene. Ima puno igrača Hajduka s kojima sam dobar. I bivših i sadašnjih igrača. Bolje da im ne spominjem imena da ih ne bi uvalio u probleme. Nekima sam puno pomogao u karijeri.''

O odnosima s igračima općenito

''Prije 16 godina je bilo normalno da s predsjednikom kluba ručam ili večeram. Sad to nije moguće. kao da ćemo se mi na tim ručkovima dogovarati. U nogometu su najveća stvar poznanstva koja sam stekao u životu. Nikad nisam odbijao druženje, cugu s igračima.''

 

O napadu u Stobreču

''Povod nije bio nogomet. Došao sam kod mog prijatelja Ante. Netko je dojavio da sam tamo. Vidjeli su me kad sam tražio parking. jedna osoba mi je prišla i napala me zbog mlade reprezentacije o čemu je nisam imao pojma. Onda mi je spominjao da sam oštetio Hajduk. Što se dalje dogodilo, svima je sve poznato. Volio bih da se to nikad nije dogodilo. Bilo je jako ružno i želim to zaboraviti. To nisu pravi putevi razračunavanja. Ta priča o pištolju je bila nevjerojatna. Nitko više nije pričao o batinama, nego samo o pištolju. Nitko ga nije ni vidio, niti sam ja mahao s njim, samo je moj odvjetnik to rekao i onda su se svi uhvatili samo toga. Bila je pogreška mog odvjetnika jer me taj pištolj obilježio. Fokus je bačen samo na to, a taj čin je bio čin vandalizma. Bilo mi je teško, zavijao sam kao jelen od straha. Volim Split, ali jedno vrijeme nisam bio. Ne radi problema koje tamo imam, nego radi toga što me život nije odveo tamo.''

 

O klubu za koji navija

''Svi misle da sam navijač Dinama. Kakve ja imam veze s Dinamom? Navijač sam Veleža. Imao sam šuškavac s njihovim grbom. Kod mene su u stanu od 50 kvadrata bili svi igrači na lignjama koje je radila moja mama. Od tada znam Vahu i Baku.''

 

O Zdravku Mamiću

''Ne čujem s njim i jako mi je žao zbog toga. Sa Zoranom Mamićem nisam kavu popio, nikad ništa. Nakon te afere s Uefom sam bio uništen. Na jednoj utakmici sam sreo Zdravka Mamića. Zvao me i ponudio mi je jednu američku odvjetničku firmu da me brani jer je rekao kako zna da sam nevin. Znam da ovo nije zgodno da govorim, ali tako je kako je. Samo se dragom Bogu klanjam, ali to što je Zdravko napravio jako cijenim. Pamtim to i to nikad neću zaboraviti.''

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2020
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio