Cico ušao u legendu s pogrešnim imenom, njegove su lutke bile hit, a voljeli su ga svi

Datum objave: 01.03.2021   Broj čitanja: 830
Skupljao je lopte u finalu Kupa velesajamskih gradova protiv Leedsa, rušio Zvezdu pa odbio poziv na Marakanu, bio prvi kapetan Hrvatske... Ali najviše je volio svoj Dinamo. I najviše ga je boljelo kako su šutnuli Niku
Cico ušao u legendu s pogrešnim imenom, njegove su lutke bile hit, a voljeli su ga svi

 

Dinamo je najveći izazov, doći ću, dovesti Niku i umrijeti.

Izjavio je to Cico prije deset godina. I ponovio ono što je, zapravo, govorio cijelu karijeru, bilo igračku, kad je oduševljavao u Austriji, bilo trenersku, kada je radio diljem svijeta, od Slovenije i Crne Gore, do Irana.

- Dinamo je moja prva i velika ljubav i u interesu mi je i vratiti se u Dinamo kako bih ga opet uveo u Ligu prvaka. A, naravno, za dvije-tri godine u cijeloj priči može pomoći i Niko.

U Dinamo se vratio i doista ga uveo u Ligu prvaka. Sinov povratak, međutim, nije dočekao. Zlatko Kranjčar umro je u ponedjeljak u 65. godini.

Zadnjih desetljeća života to ga je najviše boljelo, način na koji je njegov, njihov Dinamo šutnuo Niku niz stube u Hajduk.

Jer, neka se nitko ne naljuti, vjerojatno nije bilo igrača kojeg je nogometni Zagreb obožavao više nego Cicu. Narodski čovjek, uvijek nasmijan, uvijek pozitivan, a na terenu tako ubojit. Protagonist famozne generacije '82. koji je ostao u srcima i puno mlađih generacija.

- Bio je pravi gentleman u kopačkama. Udarali su ga svi, ali ga nisu mogli zaustaviti - opisao ga je rival iz igračkih dana Zlatko Vujović.

Za Dinamo je igrao od 1973. do 1983., osvojio naslov prvaka '82., a posebno se pamte dva gola Crvenoj zvezdi u pobjedi 3-0 u proljeće 1982., koja su utrla put do naslov prvaka. Titule koju je Zagreb čekao 24 godine.

No, Kranjčar se na velikoj sceni pojavio u jednoj drugoj utakmici protiv Zvezde, 1975. godine. S 19 godina zabio je gol u pobjedi 2-0 pa 'bezobrazno' prodao oxford Zvezdinom braniču i natjerao Zagrepčane da zavole tog malog. Koji je od djetinjstva, nevezano uz nogomet, nosio nadimak Cico. I - pogrešno prezime! Naime, Zlatko se rodio u obitelji Krajnčar, ali su ga nakon rođenja pogrešno upisali kao Kranjčar. I takav je, pogreškom, ušao u legendu.

Taj napadač sjajne tehnike i udarca glavom, koji je podjednako dobro igrao s obje noge, te maestralnog driblinga i odličnog udarca za Dinamo je odigrao 556 utakmica i postigao 256 pogodaka. A osim naslova prvaka osvojio je i dvaput Kup: 1980. i 1983.

Debitirao protiv Hajduka

U Maksimiru se pojavio 1965. s društvom s Ferenčice. Dočekali su ga Ivan Đalma Marković i Zorislav Srebrić. S 11 godina skupljao je lopte u finalu Kupa velesajamskih gradova protiv Leedsa, a profesionalni mu je ugovor Dinamo dao u prosincu 1973. Debitirao je 3. ožujka 1974. u Maksimiru, u porazu od Hajduka 1-0, pred 60.000 gledatelja. I vrlo brzo postao toliko omiljen da je postao i - maskota! Doslovno.

Naime, tih je godina plave euforije u Zagrebu Cico bio model za Dinamovu maskotu, plastičnu lutku, koju je izradila Jugoplastika. Treba li naglasiti: to je bila omiljena dječja igračka.

Za Jugu samo 11 utakmica!?

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je svega 11 utakmica i zabio tri gola, iako su kroničari tog vremena bili uvjereni da bi ih skupio i 50 da je igrao za Zvezdu ili Partizan. Zvezda ga je čak i zvala, kad se 1983. posvađao s Ćirom Blaževićem, ali tu je ponudu glatko odbio.

No, zato je posebno ponosan bio kao kapetan prve hrvatske reprezentacije, tog 13. listopada 1990. u Maksimiru protiv SAD-a prvi je put izveo momčad u kockastim dresovima. Igrao je još jednom za Hrvatsku, kada je Rumunjima u prosincu 1990. zabio gol u Rijeci (2-0).

U inozemstvo nije smio prije 28. godine (zakon u SFRJ), pa je igrao još samo za Rapid i St. Pölten. I bio je jednako omiljen u Beču kao u Zagrebu. Rapid ga je proglasio trećim najvećim strancem u povijesti kluba, od 1984. do '90. zabio je 130 golova, i samo Čeh Antonín Panenka i Nijemac Steffen Hofmann bili su ispred njega. A daleko iza čak i jedan Dejan Savićević.

Ondje mu se rodio i sin Niko i Beč je Cico često nazivao drugim domom.

O Canjugi: Neće mi anonimac soliti pamet!

Cico je vrlo brzo pokazao i trenerski gen. Prvi mu je posao bio Klagenfurt, pa je 1992. sjeo na klupu Segeste. I u Maksimiru 'maznuo' Dinamo 2-1! Dakako, nije dugo trebalo da ga Dinamo pozove, stigao je na klupu 1994. pa 1996. osvojio dvostruku krunu. I - morao otići. Isto mu se dogodilo i 1998., nakon što se vratio poslije epizoda u Linzu, Slavenu, Segesti i Samoboru.

- Nisam mogao dozvoliti da mi pamet soli nogometni anonimac - izjavio je poslije sukoba sa Zlatkom Canjugom.

Onda su krenule putešetije, od Egipta, Slovenije, Emirata, Irana, Slovačke... senzacionalnog naslova prvaka sa Zagrebom 2002., uspješnih epizoda u Crnoj Gori (remizirao s Engleskom)... i klupe hrvatske reprezentacije.

Bez Dudua na SP

E tu je Cico protutnjao kvalifikacijama za SP u Njemačkoj 2006., završio ih bez poraza, ali u Njemačkoj je bilo loše. Najprije velika kontroverza što na SP nije poveo Eduarda da Silvu, a potom dva boda protiv Brazila, Japana i Australije donijela su ispadanje i otkaz. 

U Dinamo se vratio nakon 18 godina. I ostvario želju: uveo ga u Ligu prvaka. Zadnja je prepreka bio Salzburg, a utakmicu je riješio gurnuvši Schildenfelda u napad.

- Ugodno je nakon 18 godina ponovno biti u Dinamu. Želim da se moj treći dolazak ispuni radošću i rezultatom. Čim je taj poziv došao, ostao sam ugodno iznenađen i počašćen. U klubu su razmišljali samo o meni. Razgovor nije dugo trajao. Osjetio sam se prozvanim i pozvanim kao ti si taj, kao Dinamovo dijete - s ponosom u glasu govorio je Kranjčar i naglasio:

Nema sukoba s Mamićem

- Gradit ću momčad u Ligi prvaka na Ćoriću, Benkoviću i Šemperu, domaćim dečkima. 

U međuvremenu se naljutio na Dinamo zbog načina na koji je klub potjerao njegova sina Niku.

- Nogometna komunikacija sa Zdravkom Mamićem uvijek je bila dobra. Zatvaraju se određene stranice nerazumijevanja koje je možda čak stvorila i okolina - govorio je tada Cico pomirljivo i nastavio:

- To se odnosi na Nikin odlazak. Jesmo li mi preboljeli to što je on morao otići? To je bila profesionalna odluka i jedne i druge strane. Niko je odabrao drugi put, a Dinamo put bez njega, ali uvijek se pokušavalo težiti tome da postoje neki konflikti između mene i Zdravka, a nikakvih konflikata nije bilo. U tom periodu Zdravko i ja nismo puno pričali o tome i stvorila se atmosfera da nećemo moći komunicirati, ali komunikacija je bila na dobrom nivou.

Sin Niko mu je dao podršku kad se odlučio vratiti u Maksimir.

- On je pozivom rekao da zna koja je želja za mojim povratkom i da zna koliko je Dinamova želja za mojim vraćanjem.

No, ubrzo je puklo s klupskim šefovima, zamjerili su mu što se na svoju ruku riješio Franka Andrijaševića, ali su ga optužili i za nemaran odnos prema poslu, kašnjenje na treninge i slično. Uz isticanje njegove ljubavi prema čašici.

Vratio se u Iran, vodio još Sepahan i U23 reprezentaciju i onda se razbolio. I danas nas tako šokantno napustio.

Cico Kranjčar bio je i ostat će jedan od najboljih Dinamovih igrača svih vremena, jedan od najboljih hrvatskih trenera i posve sigurno jedan od naših najomiljenijih nogometaša. Ne samo u Zagrebu.

Njegov odlazak izmamio je suzu mnogim Zagrepčanima, čak ne samo onima koji su živjeli za Dinamo na početku tih 80-ih. I mnogi će posegnuti na tavan da pronađu tu omiljenu lutku.

Zaplačite, nije sramota. Ne za takvim čovjekom. Zbogom, Cico, i hvala za sve.

24sata.hr

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2006-2024
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-STUDIO