... da je don Ranko Vidović, župnik Gospe od Otoka iz Solina, imenovan biskupom Hvarske biskupije kojom je od rujna administrirao njezin bivši biskup mons. Petar Palić, koji je postao mostarsko-duvanjski biskup.
Piše: Darko Pavičić/Večernji list
Vidovićevo imenovanje, s druge strane, nije bilo u duhu onih informacija koje su kolale crkvenim krugovima nakon što su se ispraznile biskupske katedre. Odnosno, kao po običaju, spominjala su se neka imena, a Vatikan se odlučio za neko posve drugo, o kojemu „dobro informirani“ kuloari nisu šuškali. Međutim, ono što se nakon svake objave takvog imenovanja analizira je potez i poruka koju Sveta Stolica i Papa žele poslati imenovanjem novoga ordinarija neke biskupije.
U tome svjetlu sam don Ranko Vidović legitimirao se odmah na svom prvom koraku i u prvoj izjavi za medije rekao da će u Hvarskoj biskupiji raditi na tome „da svi budemo braća i sestre, da budemo prijatelji i jedni drugima dar, a ne kamen spoticanja“. I da će mu prvi korak biti doći u Hvarsku biskupiju i „biti normalan, biti čovjek, živjeti s tamošnjim ljudima kao vjernik i ostvariti one prve odnose, pristupiti svakome kao čovjek čovjeku, kao svećenik svećeniku, kao otac onima koji su mu povjereni, biti jedan od njih, biti normalan“.
Specijalci u plivanju
Na doskočicu zna li plivati duhovito je odgovorio da su oni s mora „specijalci u plivanju“ i ispričao anegdotu iz svoga djetinjstva. Budimo iskreni, dosad još nitko prije njega ništa slično nije napravio.
Dakle, biti normalan. I Vatikan se očito ravnao po tim kriterijima. Biti čovjeku čovjek, svećeniku svećenik i otac onima koji su mu povjereni. Tako po mjerama pape Franje mora izgledati današnji biskup. Uostalom i sam je Franjo takav. I bez obzira na to što Hvarska biskupija nije velika ni broj na, ovakvim potezom Sveta Stolica izravno nagovještava kakve biskupe u Hrvatskoj želi u budućnosti.
Bez biskupa su, nakon Hvara, ostale Porečko-pulska biskupija i Dubrovačka biskupija, pa je za očekivati da će uskoro uslijediti objave imena i za Poreč i Dubrovnik, zacijelo nakon Uskrsa. U isto vrijeme priprema se ređenje novog kotorskog biskupa mons. Ivana Štironje 7. travnja u Kotoru. Kotorska biskupija pripada korpusu Crkve u Hrvata, a Štironja dolazi iz Studenaca iz Hercegovine, pa je i to svojevrsna poruka Vatikana u integriranju hrvatskog i katoličkog tijela u biskupiji, u kojoj je i jedno i drugo posve devastirano.
Novi krug imenovanja
Popunjavanjem te dvije biskupije bit će završen ovaj krug biskupskih imenovanja, no vrlo uskoro uslijedit će novi, tražit će se nasljednik dvojici nadbiskupa i jednom biskupu: mons. Želimiru Puljiću (74) i kardinalu Josipu Bozaniću (72) te mons. Antunu Škvorčeviću (74). Odluči li se Vatikan za istu logiku po kojoj je našao nasljednike nadbiskupima u Rijeci i Splitu, može se očekivati imenovanje koadjutora (biskupa s pravom nasljedstva) i u Zagrebu i u Zadru, jer riječ je o važnim hrvatskim biskupijskim središtima. Također, Vatikan je u Split i Rijeku poslao već zaređene biskupe za koadjutore, što bi mogao učiniti i u Zadru i Zagrebu. A to znači da bi neke manje biskupske katedre mogle ostati prazne, pa bi se među klerom i dalje nastavila potraga za biskupom koji želi biti normalan, čovjeku čovjek, svećeniku svećenik i otac svima koji su mu povjereni. To budi veliku nadu u osvježavanje hrvatskog episkopata.
Darko Pavičić/Večernji list
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
