Nema trenera na ovim prostorima koji je učio toliki broj vratara kao Željko Nježić. U četrdeset godina karijere deseci prvoligaških vratara prošli su obuku kod legendarnog Dede. Do samog kraja bio je razgiban i agilan, što mu je ostalo još iz doba kada je osam godina vježbao gimnastiku u Sokolu. Dobar dio njegovih nekadašnjih pulena sada je isto u trenerskim vodama.
Sigurno kopiraju Nježićeve metode. Za svoj rad dobio je priznanje saveza u obliku medaljona, ali dojam je da se moglo više i bolje iskoristiti njegovo znanje. Primjerice, od svega što je naučio, mogao bi se napraviti zanimljiv priručnik trenerima vratara.
Kako je tvrdio u razgovoru za Večernji list početkom siječnja, prošao je oko tri tisuće vježbi najrazličitijih vratarskih tehnika.
Sakupljenih u radu s Franjom Glazerom, Mišom Etlingerom, Bogdanom Cuvajom, Zlatkom Kranjčarom, Igorom Štimcem, Ćirom Blaževićem, Draženom Besekom, Brankom Karačićem, Nikolom Jurčevićem, Milom Petkovićem, Ilijom Lončarevićem, Josipom Kužeom, Krasnodarom Rorom, Ivom Šuškom... Kroz njegove su ruke između ostalih prošli Miroslav Žitnjak, Tomislav Piplica, Vladimir Vasilj, Vatroslav Mihačić, Dragan Stojkić, Sandro Tomić, Karlo Žiger...
Željko Nježić rodio se 13. listopada 1945., karijeru je prekinuo 1980. kao član Bregenza, zbog ozljede. A većinu trenerske karijere proveo je u Zagrebu, klubu koji je dao mnogo velikih igrača, ali i vratara, među kojima je Dominik Livaković.
Vratar hrvatske nogometne reprezentacije bio je jako vezan uz Dedu, zajedno s Josipom Čondrićem prije dvije godine kupio mu je automobil, da mu se bar malo oduži za sve što mu je omogućio. Zato mu je posvetio objavu na Instagramu nakon što je čuo nesretnu vijest.
No, skromni Deda nikad nije želio primati zasluge, zadovoljstvo su mu pružali svi uspjesi koje bi njegovi učenici postigli. I to je najveća ostavština, da nastave njegovim stopama, da nakon uspješnih karijera istom tom energijom usmjeravaju druge da postignu uspjeh. Počivao u miru.
Vecernji.ba
| Vaše ime | |
| Komentar | |
