Na Božić 1989. rumunjski narod smaknuo je Ceauşescua

 
U prosincu 1989. narodu Rumunjske je prekipjelo - 24 godine trpili su najgoru diktaturu u Europi, a tenzije su uslijed gladi i potpune bijede u kojoj su živjeli u par tjedana prije Božića samo rasle. Nekoliko mjeseci ranije počelo je rušenje Berlinskog zida, negdje u isto vrijeme s vlasti je srušen Todor Živkov, komunistički vođa Bugarske, ali Ceauşescu nije vidio da dolazi novo političko doba i da je on sljedeći na redu.

Rumunjima je revolucija u prosincu 1989. zauvijek promijenila živote, a počelo je pokušajem progonstva mađarskog svećenika Lászla Tőkésa zbog navodnog širenja nacionalne mržnje. Članovi mađarske vjerske zajednice okupili su se oko svećenikova doma u znak podrške. Potom je okupljanje preraslo u prosvjed u Temišvaru protiv vladajućeg režima. Situacija se pogoršala 17. prosinca 1989. kada pripadnici tajne policije Securitate, policije i vojske otvaraju vatru na prosvjednike. Tri dana kasnije (20. prosinca) Ceauşescu u obraćanju naciji preko TV ekrana poručuje kako su događaji u Temišvaru "miješanje stranih sila u unutarnje stvari Rumunjske" te kako ti prosvjedi predstavljaju "vanjsku agresiju na rumunjski suverenitet".

Kako bi svoje tvrdnje dodatno potkrijepio, za 21. prosinac organiziran je 'spontani' prosvjed potpore. Međutim, skup potpore nije prošao onako kako je Ceauşescu planirao. Tjekom njegova govora masa mu je počela zviždati. Ceauşescu je ostao posve zbunjen, a TV prijenos je potom prekinut. Nedugo potom došlo je do sukoba nenaoružanih prosvjednika s vojskom i policijom. Činilo se da je slamanje prosvjeda uspjelo jer je uhićeno na stotine ljudi. Međutim, sutradan prosvjedi su se prošili na sve veće gradove. Ceauşescu je pokušao održati novi govor okupljenoj masi u Bukureštu, ali su ga u tome spriječili prosvjednici koji su provalili u zgradu. Uplašeni bračni par Ceauşescu pobjegao je helikopterom, a vojska je nakon njihova bijega stala na stranu naroda.

Bračni par Ceauşescu ubrzo je uhićen i na suđenju koje je organizirano na brzinu 25. prosinca 1989. godine oboje su osuđeni na smrti i streljani. Prema presudi smaknuće je trebalo obaviti odvojeno, ali je na zahtjev bračnog para dozvoljeno da budu ubijeni zajedno. Ionel Boyeru, časnik u elitnoj padobranskoj postrojbi, koji je bio jedan od pripadnika streljačkog voda svjedoči kako je pred samo streljanje Nicolae pjevao Internacionalu, a Elena je psovala.