Hrana postaje najmoćnije oružje u svijetu, a nama glad kuca na vrata

Ovo je za portal "Avaza" kazao najveći bh farmer Jusuf Arifagić, vlasnik farme sa oko 900 grla stoke iz Kozarca.

Dok cijene hrane iz uvoza konstantno rastu, a brojne zemlje ograničavaju količine koje će podijeliti s drugima, bh. poljoprivreda je na koljenima, suočena s rastom troškova proizvodnje i nemarom vlasti.

- Borba je pojedinačna, ali dobar dio farmi u cijeloj BiH se zatvara, proizvodnja mlijeka opada, opada i broj bikova na tovu, sve je manje poljoprivrednih proizvođača i domaće proizvodnje – kaže Arifagić za 'Avaz'.

Pandemija koronavirusa izazvala je kaos na tržištu, prošlogodišnja suša prepolovila je prinose, a u ovoj, trećoj uzastopnoj teškoj godini za bh poljoprivredu, vrijedni ljudi koji se njome bave nisu u mogućnosti pratiti rast cijena goriva, repromaterijala, gnojiva, stočne hrane ...

- Da biste shvatili koliko je to sve nesrazmjerno i nelogično reći ću vam da je kilogram kukuruza koštao 30, a otkupna cijena mlijeka u zadnjih deset godina na tržištu BiH je 50 do 60 feninga. Kilogram kukuruza danas je 90 feninga do marke, a litar mlijeka 65 feninga. Nikad u povijesti čovječanstva nije kukuruz, kao osnovni sastojak ishrane u stočarstvu, bio dvaput skuplji od otkupne cijene mlijeka – pojašnjava Arifagić, te dodaje da su mineralna gnojiva u međuvremenu poskupjela i do 300 posto.

Šta nas očekuje Arifagić je shvatio početkom pandemije pa je, kao nikad do tada, u Kozarcu i Bosanskom Petrovcu zasijao oko 700 hektara zemljišta, čime je stvorio dvogodišnje zalihe hrane. Prošle godine je na 152 lokacije u okolini Kozarca zasijao kukuruz, tako da nije smanjivao zalihe.

- 80 posto uspjeha farme zavisi od hrane i stanja zaliha hrane. Ove godine uspjeću zasijati 150 hektara kukuruza, imam zasijano do 100 hektara strnih žita, a na jesen planiram značajniju sjetvu – dodaje Arifagić.

Ipak, mnogi nisu bili u poziciji da sami osiguraju stočnu hranu, pa je farmi sve manje, bh mljekare nemaju dovoljno mlijeka i rade sa smanjenim kapacitetima.

Nacionalnu poljoprivredu ne može planirati pojedinac, već moramo imati državne strategije razvoja stočarstva, ruralnog razvoja i druge dokumente.

- Imamo fantastično napisanu strategiju ruralnog razvoja iz 2018. godine, usklađenu s HACCP standardima i normama EU, ali ona nikad nije provedena. Da bi se provela mi bismo morali imati jedan oblik Ministarstva poljoprivrede BiH. Osnovana je Agencija za agrarna plaćanja na razini države, ali ona nikad nije profunkcionirala jer Dodik smatra da je to prijenos ovlasti. Zbog toga što ta agencija nije funkcionirala, mi nismo mogli povlačiti novac iz pretpristupnih fondova za restruktuiranje poljoprivrede BiH i po tom temelju su svi poljoprivredni proizvođači iz oba entiteta do danas izgubili oko 500 milijuna maraka bespovratnih sredstava – ističe Arifagić.

Pozicija bh poljoprivrede može se bolje razumjeti i kroz podatak da obje entitetske vlade za ovaj sektor izdvajaju oko 150 miliona KM, kaže Arifagić, jer Hrvatska izdvaja milijardu i pol eura.

- Ako danas ja u svoj traktor naspem gorivo po 3,3 KM po litru i uzorem njivu, platim sav repromaterijal i ostalo, ulazne cijene su daleko veće od izlaznih cijena mlijeka koje proizvedem. Mi smo svi svjesni da u ovom momentu proizvodimo s minusom, a da država ne reagira. A zaista sam očekivao, nakon sve te priče o podjeli goriva i pomoći domaćoj poljoprivredi, da smo shvatili da hrana postaje najmoćnije oružje u svijetu. Međutim, nama glad kuca na vrata, imamo sve više gladnih, mnoge javne kuhinje muku muče kako sutra spremiti obrok. Svakodnevno raste broj ljudi koji imaju potrebu za jednim obrokom u javnim kuhinjama, ali ne postoji nitko u političkom životu BiH da shvati ovu situaciju. Da su nam regresirali 30 do 50 posto sjemenski materijal, gorivo i ostalo mi bismo zasijali ovu našu zemlju i spasili bismo je od gladi. Ovako pšenice imamo do mjesec, a kukuruza ni za mjesec dana, dok goriva nemamo dovoljno ni za rezervoare automobila ovih naših funkcionera što se vozaju – ističe Arifagić.

Sramota je, dodaje, da BiH proizvodi do 500 milijuna, a može proizvoditi milijarde litara mlijeka, da imamo manje od 300.000 grla stoke a možemo imati dva milijuna, da su nam plodne parcele zarasle u korov ili da na Vlašiću više skoro ne možete vidjeti kravu.