Bošnjaci su opet, po četvrti put, uspjeli da već isprobanom matricom i sa više od 130.000 “dodatnih” glasova izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH, te će tako lider Demokratskog fronta Željko Komšić i u iduće četiri godine obavljati dosadašnju dužnost.
Prema još uvijek preliminarnim rezultatima općih izbora u BiH, Komšić je u trci za ovu poziciju zasad osvojio više od 198.000 glasova, 30ak tisuća više od kandidata hrvatskog bloka Borjane Krišto iz HDZ-a. Ovaj rezultat će vjerovatno biti i veći u korist Komšića kada se podvuče konačna crta, te treba očekivati da on bude približan onom iz 2018. godine, kada je osvojio oko 220.000 glasova.
Primjera radi, predstavnici Hrvata u ove dvije izborne godine Dragan Čović i Borjana Krišto dobili su 154.000, odnosno 164.000 glasova, i reklo bi se da je ovo “maksimum”, ali i da Hrvati, kako stvari stoje, ni sa, recimo, 200.000 glasova ne bi mogli da budu sigurni da će konačno razbiti ovu uhodanu matricu i da sami izaberu svog kandidata.
Komšić je 2006. godine kritizirao lidera Stranke za BiH Harisa Silajdžića što njegova stranka tada nije otvorenije podržala njegov izbor na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Iako je i tada izabran, bio je to rezultat prije svega rasipanja hrvatskih glasova na više kandidata. Očigledno se od tada mnogo toga promijenilo te je napravljena matrica glasanja koja i danas funkcionira, koja izravno i negativno utiče na konstitutivnost naroda BiH.
Ako se analiziraju dosadašnji podaci i “trendovi”, može se zaključiti da će Komšić na kraju dobiti čak 130.000 glasova više nego njegova stranka za Parlament FBiH, jer će DF u konačnici najvjerovatnije imati oko 90.000 glasova. Upravo ova razlika, ali i činjenica da je broj Hrvata koji podržavaju Komšića minoran, ukazuju da je lider DF-a, u stvari, godinama zajednički kandidat bošnjačkih stranaka.
Ono što odmah upada u oči jeste ogroman disparitet u glasovima koje su dobili Komšić i njegova stranka. Ulazeći u dublju analizu, odmah na prvu je vidljivo da je on došao do velikog broja glasova upravo u gradovima i općinama u kojima gotovo da i nema Hrvata ili su prisutni u zanemarljivom broju, na što godinama unazad upozoravaju predstavnici hrvatskih stranaka.
U nekim sredinama poput Lukavca, Gračanice, Tešnja, Srebrenika ili Ključa on je čak imao više glasova i od lidera SDA Bakira Izetbegovića. Zanimljiva situacija je i u Mostaru, “podijeljenom gradu”, u kojem je dobio podršku od 20 posto, veću i od pobjednika Denisa Bećirovića i Izetbegovića, dok je DF zabilježio skromnih sedam posto podrške.
Ogroman broj glasova Komšić je dobio i u Unsko-sanskoj županiji pa je tako u Cazinu dobio podršku 23 posto građana, a njegova stranka tek oko devet. U Bihaću slično, odnos 33:13 posto. Baš kao i u Bosanskoj Krupi i Bužimu. Komšić je veliki broj glasova dobio i u Gradačcu (26 posto), Sanskom Mostu (26,39), Tešnju (25), Maglaju (26), Gračanici (26), Teočaku (23,9), Ključu (29,7), Zavidovićima (27), Kalesiji (21), Olovu (26,2), Živinicama (25,4), Goraždu (36,9), Donjem Vakufu (26).... U svim ovim izbornim jedinicama Komšićeva stranka ostvarila je izborne rezultate za deset do 15 posto manje od njega.
Usporedbe radi, Komšić je u zapadnoj Hercegovini dobio (prema dosadašnjim podacima) tek nešto više od 180 glasova. Tako je, primjera radi, u Ljubuškom dobio 66, Širokom Brijegu 50, Grudama 47, Posušju 18, Ravnom osam.
