Nažalost, nakon onih strašnih vremena paljenja knjiga, danas je snažna kultura nečitanja te "jeftinih" fotografija bez poruka kojima su preplavljeni Facebook, Instagram, TikTok i druge društvene mreže. Srećom, oni koji čitaju, zagovaraju i promoviraju čitanje na mudar način, odlučili su reći "dosta" zloupotrebi i nekulturi na društvenim mrežama. Među njima je i Ella Hasel, urednica mrežne stranice knjiski-recenzeraj.com, koja postoji i na društvenim mrežama kao Knjiški recenzeraj, gdje zapisuje svoje dojmove o knjigama koje je pročitala. Ona je i najmlađa book blogerica jer joj je tek 17 godina. Dolazi iz Vinkovaca, po ocu ima njemačke krvi, po majčinoj liniji i bosanske, a što nam je sve rekla, pročitajte u nastavku.
Ella, koliko knjiga pročitate godišnje?
- Moram priznati kako mi je ovo prva godina da popisujem i numeriram knjige, do sada nisam vodila nikakvu evidenciju. U ovoj sam ih godini pročitala trinaest. Ako uzmemo u obzir sve obvezne i izborne lektire, koje pročitam za potrebe nastave, te knjige po vlastitom izboru - rekla bih u godini četrdesetak. Svakako bih voljela da ove godine statistika pročitanih knjiga bude bolja, ali kako čitam po osjećaju, a ne dužnosti, ne mogu si ništa obećati. Na kraju dana nije važna količina pročitanih knjiga, već njihova kvaliteta.
Odakle ljubav prema čitanju?
- Knjige i čitanje jednostavno su mi u krvi. Moja majka je knjižničarka i profesorica hrvatskoga jezika, a kao takva mi je od prvih dana čitala. Još uvijek čuvam svoju najdražu slikovnicu, kojoj su stranice izlizane od čitanja. Kada su knjige postale obveza, polaskom u osnovnu školu, nisu mi bile najdraži odabir za čitanje, ali u šestom razredu spontano su se vratile u moj život i savršeno ga zaokružile. Nekoliko godina poslije, na kraju osmoga razreda, otvorila sam knjiški blog. On me iz dana u dan motivira za nastavak aktivnosti čitanja.
Što biste od novih djela preporučili čitateljima ovog intervjua?
- Kao blogericu me gotovo svakodnevno pitaju imam li koju knjigu za preporučiti, ali preporuka ovisi o više čimbenika - dobnoj skupini, interesima, žanrovima, stilovima pisanja koje ljudi preferiraju. Rekla bih kako s trilerima i kriminalističkim romanima Angele Marsons, Stiega Larssona i Lucy Foley nikada ne možete pogriješiti. U ljubavnoj književnosti popularne su Colleen Hoover, Lucy Score i druge, a tzv. ljubićima svi vole kratiti dane. Kraljica suvremene poezije je Rupi Kaur, a horora Stephen King. Moje najdraže knjige su "Zagonetka ruže", "Lovkinja" i "Aliceina mreža", obogaćene temama Drugoga svjetskoga rata. One su uvijek moja topla preporuka.
Kako komentirate da u proteklih godinu dana više od pola Hrvata nije pročitalo ni jednu knjigu, a u BiH se samo 0,5% ukupne potrošnje odnosi na kupnju knjiga?
- Često se svi pronađemo u situaciji kada ljudi komentiraju nedostatke današnjega društva, a čitanje je među akademski obrazovanim građanima nerijetko glavna tema razgovora. Naravno, nitko nije oduševljen ovakvim podacima te možemo okrivljavati profesore, knjižničare, izdavače i ostale za to, ali nitko ne polazi od sebe i toga koliko on čita. Istina jest da je mnogima vrhunac čitanje objava na društvenim mrežama, ali ako gledate s vedrije strane - i to je čitanje. (Ne)čitanje nije problem samo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini već i u cijelome svijetu. Book blogeri su odlični za poticanje čitalačkih navika kod korisnika interneta jer raznim interaktivnim i zanimljivim sadržajima dopiru do velikog broja ljudi, pa tako i mladih. Kao jedna od grana umjetnosti, književnost se treba poticati pisanjem, čitanjem, javnim govorima…
Zašto mladi uglavnom ne čitaju lektire i kako ih motivirati?
- U školi se lektire dijele na obvezne, one koje se mogu pronaći na državnoj maturi i trebali bismo ih pročitati za naše dobro, te izborne, za koje imamo priliku napraviti seminarski rad ili prezentaciju. Velika je razlika u čitanosti jednih i drugih. Na popisima izborne lektire nalaze se novi, primamljivi naslovi popularnih književnika i svi ih rado čitamo, dok su obvezni naslovi klasici, koje teško razumijemo i samim time ne volimo čitati. Tada bi se nas, kao učenike, trebalo zainteresirati za temu raznim zanimljivostima iz piščeva života, filmovima koji su snimljeni po knjizi, istraživačkim radovima gdje se možemo služiti internetom i slično. Međutim, nitko ne može bježati od onoga što on zapravo jest. Ako netko ne voli čitati, to neće ni učiniti unatoč svim naporima profesora ili drugih osoba koje su ga pokušale zainteresirati.
Jesu li djela koja se preporučuju mladima, možda, dosadna pa se gubi ta kultura čitanja?
- Mladi rade, pa tako i čitaju, što oni žele i to je uvijek bilo tako. Ne mogu reći kako je stopa učestalosti čitanja mala, ali zato je mali broj mladih koji čitaju radi užitka i ljubavi prema pisanoj riječi. Klasici nikada neće ponovno postići popularnost kakvu su imali u svoje vrijeme, kao ni aktualnost, pa samim time možemo i zaključiti kako će rijetko kojem učeniku biti zanimljivi. Često ih smatraju dosadnima te ih zanemaruju, a ne znaju kako nas oni uče teoriji života. Moji vršnjaci uživaju u čitanju popularne literature kakva se sada može pronaći na svakome koraku. Dostupan nam je veliki broj naslova na internetu, gdje sam primijetila da mladi vole pronalaziti naslove.
Što će se u budućnosti događati s knjigama, neki trendovi kažu da se polaganim koracima mnogi ipak odlučuju vratiti s digitalnih na papirnate?
- Primijetila sam kako mladi najviše vole čitati u digitalnim formatima, pogotovo lektire. Sada su vrlo popularni i e-čitači, koji imaju posebnu ugodu za oči pa ne štete vidu, a oči ne umaraju. Praktični su i mali, pa ja svoj uvijek nosim u torbi te, kada imam slobodnog vremena tjekom dana - čitam. Digitalni svijet, u kojemu se svi nalazimo, nastoji tehnologijom sve prenijeti na internet, no pozitivno je što znatan broj ljudi pokazuje otpor prema tomu. Mnogi ostaju pri fizičkoj knjizi jer pod svojim prstima vole osjetiti list papira, čuti zvuk okretanja stranica, očima prelaziti preko slova tiskanih na papir, a još nisam upoznala osobu koja ne voli miris knjige. Poseban je osjećaj i kada si priuštite dugo željenu knjigu pa su mnogi i strastveni kolekcionari istih. To nam e-čitači nikada neće moći prenijeti i upravo je to i razlog što neki ljudi pokazuju nezadovoljstvo njima. Uvijek će postojati ljudi koji vole i ljudi koji ne vole čitati, pa za budućnost ne predviđam velike oscilacije u broju čitatelja. Sve dok je ljudi, knjige neće izumrijeti.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
