Prijatelje s nogometa mu je ubila granata, u ratu nije imao što jesti, večeras igra za povijest

Bilo je to djetinjstvo provedeno između krvi i ruševina grada koja je mučena ratom u bivšoj Jugoslaviji, ali to malog Edina nije spriječilo da dosanja najveći san, već ga je učinilo još jačim, čak i kada je iznenada mora napustiti kuću koja je u istina granatiranjem i morao se preseliti kod djeda i bake u sigurnijem dijelu Sarajeva, gdje ih je živjelo 15 u 40 kvadratna metra.

“Često nismo imali što jesti. Neka iskustva nas ojačaju i čine da cijenimo život u pravim trenucima.”

Rođen u Sarajevu, Edin Džeko je imao 10 godina kada je rat stao. Napokon je s ostalom djecom mogao postizati golove bez straha.

Sa 17 godina je igrao u veznom redu u jednoj od ekipa u svom gradu, a zatim se preselio u Češku Republiku, u Teplice, gdje je postao napadač. Posjedovao je tehniku koja je bila neuobičajena i uparena sa 193 cm visine, koji su ga činili nezaustavljivim.

Njegova velika prilika došla je na ljeto 2007. godine, kada je Felix Magath, tada trener Wolfsburga, odlučio da uloži povjerenje u njega. Za samo dvije godine postao jedan od najzapaženijih napadača Europe i u tandemu sa suigračem Grafitheom označio je kraj vladavine Bayerna iz Munchena, vodeći svoj tim do prvog i do danas jedinog naslova prvaka Bundeslige.

Nakon tri sezone u Njemačkoj, Edin je ispisao povijest Engleske, osvojivši Premijer ligu sa Manchester Cityjem prvi put nakon 44 godine.

Povijest je ispisao i u Italiji s Romom, s kojom drži do danas netaknut rekord: bio je najbolji strijelac Rome u jednoj sezoni sa 39 postignutih golova u sezoni 2016/17.

U domovini ga zovu Bosanski Dijamant, ne samo zbog uspjeha s nacionalnim timom, poput povijesnog plasmana na SP 2014. godine.

2009. godine Edin je postao prvi bh. ambasador UNICEF-a i promovirao dobrotvorne inicijative.

Danas je sigurna opcija za Inter i Simonea Inzaghija i potvrđuje da je jedan od najboljih napadača talijanskog prvenstva, s 38 godina na leđima.