Koordinacija udruga Domovinskog rata HVO-a sramotnom smatra presudu Suda BiH kojom je Almir Sarajlić, bivši pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog prilikom napada na Križančevo Selo kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, dok su istom presudom optužbi oslobođeni ratni zapovjednici 325. brdske brigade ARBiH Ibrahim Purić i Ibrahim Tarahija, te još pet pripadnika te postrojbe.
„Kada se pročitaju objašnjenja sutkinje o oslobađajućem dijelu presude onda se stječe dojam kako optuženom zapovjedniku 325. brdske brigade Ibrahimu Puriću i njegovim pomoćnicima Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri i Rušitu Nurkoviću uopće nisu trebali odvjetnici, jer je taj posao za njih uspješno obavila sama sutkinja.
Naime, tijekom suđenja je utvrđeno kako su se Tarahija i Sivro nalazili na mjestu napada bošnjačkih vojnika na hrvatska sela Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu, te da su naložili da 12 zarobljenih pripadnika HVO-a odvedu u Vojnu policiju u mjesto Pučulica, koji je tijekom rata bio poznati mudžahedinski kamp.
Zabrinjavajuće je da sutkinja nije primijetila kako Tarahija i Sivro kasnije uopće nisu postavljali pitanja o ljudima koji su kasnije ubijeni, a naložili su da ih se pošalje u pritvor. Frapantno je da sutkinja, koja se očito rukovodila nakanom osloboditi po zapovjednoj odgovornosti pripadnike bošnjačke vojske, nije prihvatila kao vjerodostojan dokument Amije BiH u kojemu se navodi da je ‘po zapovijedi Sivre strijeljano 12 ustaša’“, navodi se u priopćenju Koordinacije udruga Domovinskog rata HVO-a.
Dodaje se kako je „tragično ismijavanje pravde“ navod Suda kako se zapovjednik 325. brigade Purić „nije snašao“ na toj poziciji.
Također se navodi kako su bivši zapovjednici i pripadnici Armije BiH bili optuženi po Kaznenom zakonu BiH, no osuđen je samo jedan vojnik po blažem zakonu bivše SFRJ čime se, smatraju u Koordinaciji, također pogodovalo optuženima.
„Kapitalno je međutim važna činjenica, koju nije mogla osporiti ni sutkinja Ćosić Dedović, da je u Križančevu Selu počinjen stravičan zločin kojega je Haaški sud ignorirao. Ovom presudom se makar djelomično mijenja paradigma o ratu u središnjoj Bosni u kojoj su Hrvati bili u potpunom okruženju bošnjačke vojske punih devet mjeseci s namjerom potpunog etničkog čišćenja ovoga prostora. U Križančevu, Šafradinima, Dubravici nisu ubijeni nikakvi stranci, strani vojnici, nego Hrvati na stoljetnim ognjištima kojega su branili od agresora. Očekujemo da će drugostupanjska presuda ispuniti misiju koju bi moralo imati pravosuđe – kazniti počinitelje i nalogodavce zbog žrtava i njihovih obitelji te bili zalog budućnosti temeljenoj na istini i pravdi“, stoji na kraju priopćenja za javnost Koordinacije udruga Domovinskog rata HVO-a.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
