„U korak su išle sprovodne povorke. Na rukama bojovnici što i mrtvi strepe da crte ostanu
sačuvane i neprobijene. S tih se sprovoda teško vraća kući. Čovjek bi želio zauvijek ostati s
njima pod njihovim pinijama, čempresima, ostati i pupati s njihovim platnima, i opadati s
lišćem njihovih jasenova. Najvjerniji im ostanu njihovi križevi, a uz rame su svijeće. Sve
slično odjevene. U prekrasne crveno-bijelo-plave svilene haljine, ukrašene hrvatskim
grbovima voštanim miluju zemlju za koju su poginuli. A hrabri nam bojovnici u rukama nose
sva slobodna sela koja su dušmani htjeli spaliti, puštaju nas da klečimo u svim crkvama koje
su sačuvali, slobodu natrag vraćaju sve gradove što je dušmanin pomislio da nam ih je oteo.“
- tako fra Ante Marić zapisa u jednom od svojih novinskih članaka u listu „ZA RODNU GRUDU“ ratne 1993. godine, riječi koje nam i dan – danas mogu posvjedočiti o tim tužnim, ali prkosnim i ponosnim vremenima.
A od te ratne 1993. godine, prošlo je 30 godina kada je na blagdan svetog Franje, 4. listopada, Armija BIH izvršila jedan od svojih najžešćih napada na selo Vrde u kojem je poginulo nekoliko hrvatskih vojnika; Mate Marić iz Vrdi, Damir Logara, Vice Paradžik i Gordan Miličević iz Gruda, te 5. listopada Stjepan Šapina iz Tomislavgrada. No, unatoč svim težnjama ABIH da osvoje Vrde toga dana, crta se nije pomakla. Operacija „Neretva '93“ i snovi muslimanskih osvajača da dolinom Neretve izbiju na Jadransko more srušeni su upravo na Vrdima zaslugom hrvatskih vitezova koji su u ovom mjestu položili svoje živote.
Ove godine, kao i svih dosadašnjih godina, 30. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja u selu Vrdi obilježena je svetom misom zadušnicom koja je održana 7. listopada 2023. godine koju je predvodio don Drago Ćurković, župnik župa Jablanica i Drežnica. U svojoj nadahnutoj i iscrpnoj propovijedi u kojoj je naglašavao vjeru svih nas, ali i žrtvu hrvatskih branitelja don Drago je između ostalog kazao:
“Zašto tražim sreću u nevoljama svijeta i inozemstvu kada mi je Bog dao moju grudu, kršćansku i hrvatsku koju trebam voljeti, braniti, živjeti za nju, uvijek i na njoj?“
Nakon svete mise, uslijedilo je polaganje vijenaca kod spomenika svim poginulim braniteljima iz Vrda, ali i onim koji su svoje živote položili na Vrdima. Vijenci i svijeće su položili predstavnici vlasti sa svih razina, izaslanstvo HNS-a na čelu s Draganom Čovićem, rukovodstvo općine Grude na čelu s Ljubom Grizeljom, brojne udruge proistekle iz Domovinskog rata, te obitelji poginulih branitelja. Mnoštvo svijeta je došlo i ove godine na Vrde da oda počast u ime 30. obljetnice stradanja hrvatskih vojnika u ovom mjestu koje se prozvalo „Vrata Vatikana“. Za sve hodočasnike u ovo mjesto, vojska je pripremila grah, pa su se svi prisutni mogli okrijepiti uz jelo i piće. Naša kamera je obišla i spomen – ploče na mjestima stradanja hrvatskih branitelja na Arapovu brdu.
Kod Repetitora smo sreli Drinovačkog župnika fra Josipa Mioča koji je također došao zapaliti svijeću kod spomen ploče Mate Marića i Danimira Logare, ali i mnoge druge koji su obilazili i molili kod spomen ploča. Uz ostale, vrijedi istaknuti i malenog Ivana Šapinu, petogodišnjeg dječaka iz Tomislavgrada koji je po jako nepristupačnom terenu junački se uspeo do spomen – ploče svog strica, Stjepana Šapine. Dokaz je to da mladost ne zaboravlja svoje pretke i vitezove koji su osigurali opstojnost našeg naroda na ovoj hercegovačkoj grudi.
Ne zaboravljamo i ne smijemo dopustiti da zaborav vremena padne na njih. Njihova će djela ostati trajno upisana u povijest hrvatskog naroda, a generacije koje dolaze će nastaviti puteve njihovih očeva, stričeva i djedova da čuvaju i očuvaju spomen na ove i sve ostale branitelje koji su svoj život položili na Oltar Domovine. Bijeli križ će opomenu slati i pozivati putnika da stane na mjestu gdje je palo golubova jato...
Njihove žrtve nisu bile uzaludne, a mi ih nećemo zaboraviti!
Neka im je laka hrvatska zemlja!
Mario Knezović/Herc.info
| Vaše ime | |
| Komentar | |
