Strojevi u današnje vrijeme u stanju su nositi se s teretom teškim stotinama tona, a izvršavaju zadatke u minuti za koje bi ljudima trebale godine. No, bez nekih sasvim običnih komponenti ne bi mogli uopće funkcionirati.
Industrijska revolucija dovela je do postepenog razvoja veličanstvenih strojeva. Danas je pomalo nevjerojatno što sve mašine mogu obaviti i kojom brzinom, zbog čega je proizvodnja postala potpuno nezamisliva bez njihovog doprinosa.
Napredak u strojarstvu u posljednjih stoljeće i pol bio je impresivan. Pojavili su se mehanički roboti koji mogu besprijekorno precizno obavljati svoje zadatke, a kompjutori su učinili njihov rad još efikasnijim nego što je bio u prošlosti.
Umjetna inteligencija sljedeća je razina napretka, uz koju bi strojevi mogli još uspješnije rješavati izazove stavljene pred njih. No, koliko god bili kompleksni, u svojoj osnovi strojevi i dalje slijede koncept koji je davno osmišljen, s nekim jednostavnim dijelovima bez kojih ne mogu funkcionirati.
Strojevi imaju takvu konstrukciju da se prije svega svode na rotaciju vlastite osovine, zupčanika ili valjaka. Da bi to uopće bilo moguće, potrebni su ležajevi s kućištem koji se brinu za kontroliranu rotaciju osovine i vratila, kao i za smanjenje trenja.
Osim ležajeva, vijci i opruge također su važni da bi stroj mogao funkcionirati. Mali su to dijelovi, a nužni da bi zadatak mogao biti uspješno obavljen. Bilo da su u pitanju klizni ležajevi Tuli ili neka druge komponenta koja podržava fiksne dijelove, stroj svoju preciznost i distribuciju opterećenja duguje upravo njima.
Stroj također treba svoj okvir, odnosno šasiju. Bez okvira nema čvrstoće ni stabilnosti. Bitan je i izvor energije. To je najčešće struja pa mašini treba napajanje, a može se u nekim slučajevima još raditi o hidrauličkim i pneumatskim sustavima koji nešto drukčije funkcioniraju.
Osim izvora energije, stroj treba i sustav za njezin prijenos. Zupčanici, remeni i lanci obično se brinu za mehanički prijenos energije, kako bi aktivna komponenta mašine mogla napraviti pokret ključan za obavljanje nekog zadatka.
Osim što stroj treba svoje okvir, kao i pokretne dijelove te izvor energije, u današnje vrijeme itekako mu je potreban kompjuterski softver. Uz pomoć algoritma stroj će precizno izvršavati ono za što je namijenjen, a putem računala je moguće i kontrolirati njegov rad te ga po potrebi preusmjeriti ili isključiti.
Softver koji pokreće stroj može biti jednostavan, ali i kompleksan. Katkad je dovoljan sam po sebi da bi posao bi besprijekorno obavljen, a nekad se traži ljudska intervencija, bez koje bi mašina prije ili kasnije otišla u krivom smjeru sa svojim djelovanjem.
Baš zbog toga većina strojeva ima sučelje, putem kojeg se može njime upravljati ili nadgledati njegove operacije. To može biti mali ili veliki ekran, s mogućnošću unosa podataka ili njihovog praćenja. Svjetlosni indikatori također otkrivaju što se događa sa strojem tijekom njegovog rada i daju jasnu informaciju u kojoj je fazi, a i je li sve s njim u redu.
Naravno, tu dolazimo do sigurnosnih komponenti, bez kojih niti jedan stroj danas ne može biti pušten u rad. Već smo spomenuli kompjutorsko sučelje koje mnogo govori onome tko rukovodi mašinom događa li se išta sumnjivo. Tu su još sigurnosne sklopke, kao i zaštitne ograde pa i sustav alarmiranja koji štiti okolinu, kao i sam stroj u slučaju opasnog kvara.
U svakom slučaju, bilo da se radi o ogromnom stroju veličine stambene zgrade ili nekom puno manjem, postoje jednostavne komponente bez kojih ga nećete moći niti upaliti. To pokazuje da je strojarstvo otišlo daleko u 21. stoljeću, no i dalje mora pažnju usmjeravati na svoje osnove, kako bi mogle nastati nove čudesne mašine koje će dodatno olakšati egzistenciju čovječanstvu.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
