Komentatori s portala Index.hr slave danas objavu Zorana Milanovića da će u ring s HDZ-om, s ciljem da opet postane hrvatski premijer. Na istom tom Indexu prije manje od godinu i pol, u listopadu 2022. izišla je kolumna Branislava Perkovića o jednom od najgorih premijera u povijesti Hrvatske.
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Zorana Milanovića možete voljeti ili mrziti, ali mu ne možete osporiti političko umijeće. Možda i najgori premijer u povijesti Hrvatske i osoba koja je nakon Ive Sanadera i Jadranke Kosor imala priliku promijeniti društveni i gospodarski smjer države.
Na parlamentarnim izborima 2011. Kukuriku koalicija, s SDP-om i Zoranom Milanovićem na čelu, ostvarila je apsolutnu dominaciju nad HDZ-om i 80 mjesta u saboru, 33 više od koalicije HDZ-HGS-DC. Ne može se govoriti o tome da je vlast na bilo koji način bila opstruirana jer je HDZ bio na koljenima i Milanovićeva Kukuriku koalicija je mogla vladati relativno neometano.
Ipak, rezultati Milanovićevog SDP-a i Kukuriku koalicije su bili katastrofalni, s provođenjem loših politika koje su krizu u Hrvatskoj produžile sve do 2015., iako je većina svijeta iz nje izašla do 2012. Usporedive države kao Slovenija, Slovačka, Češka, Srbija, Bugarska, Mađarska i druge su izlazile iz krize 2010., a Hrvatska je tek 2015. imala godišnji rast BDP-a.
Upravo činjenica da su Hrvati zaboravili sve katastrofalne poteze Milanovićeve vlade i izabrali ga za predsjednika, govori o tome koliko traje sjećanje birača u Hrvatskoj. Milanović je igrao politički savršenu igru prilagođenu prosječnom biraču u državi. Birali su ga ljudi koji su zaboravili da je jednom bio premijer, i to prilično loš.
Za predsjednika ga je izabrala ljevica koja ga danas ne može smisliti. Svaku njegovu "kontroverznu" izjavu o ratu u Ukrajini danas slavi dio desnice, koja ga je iznenada počela smatrati najboljim predsjednikom nakon Tuđmana. A to kako je Milanović dok je bio na vlasti uništio gospodarstvo Hrvatske su zaboravili svi.
Milanovićeva Kukuriku koalicija je 2011. predstavila famozni Plan 21, pompozno najavljeni program za gospodarski oporavak Hrvatske. Rezultat je bio taj da je broj nezaposlenih u studenome 2011. godine, kada je Zoran Milanović postao premijer, bio oko 302 tisuće. Primjenom Plana 21 do travnja 2013. je narastao na 355 tisuća.
Omjer zaposlenih i umirovljenika je pao na 1.17 ljudi po jednom umirovljeniku, a u vrijeme pisanja Plana 21 bila su zaposlena 1.2 radnika na jednog umirovljenika, na što je upravo Plan 21 upozoravao kao problem.
Godine 2011. je Hrvatska počela izlaziti iz krize i BDP je bio u minusu tek 0.2 posto, a treći kvartal te godine je čak zabilježen i rast BDP-a. To je dosta jak indikator da je Hrvatska izlazila iz krize, iako malo kasnije od usporedivih država.
Na kraju te godine, u trenutku kada je Milanovićeva Kukuriku koalicija preuzela upravljanje državom, javni dug je iznosio malo manje od 70 posto BDP-a, 215 milijardi kuna. U siječnju 2016., kada je prestao biti premijer, javni dug je iznosio 287 milijardi kuna ili gotovo 85 posto BDP-a.
Ukupno je u mandatu Zorana Milanovića javni dug narastao 72 milijarde kuna, najviše u vrijeme bilo kojeg mandata od kada je Hrvatska samostalna država. Nije on jedini volio zaduživanje, samo je nastavio trend koji je započela Jadranka Kosor koja je zadužila Hrvatsku za 67 milijardi kuna, i Ivo Sanader koji ju je zadužio za dodatnih 58 milijardi.
Hrvatska je već 2012. mogla izaći iz krize, ali je krivim politikama Milanovićeve vlade, koje su se oslanjale na podizanje poreza i veliki rast javnog duga, odgođen izlazak do 2015. Tek u prosincu 2014. vlada Kukuriku koalicije donosi niz propisa kojima se smanjuje porezno opterećenje građana i poduzetnika, ali već je bilo kasno.
Nepune četiri godine nakon odlaska s premijerske pozicije, Milanovića se bira za predsjednika. Jednog od najgorih premijera što je Hrvatska imala, ako ne i najgoreg, glasači u Hrvatskoj nagrađuju ugodnim radnim mjestom, bez puno odgovornosti, a s puno povlastica.
Njegovom karakteru to savršeno odgovara jer je slobodan govoriti što i kako želi bez posljedica. I zaista nekada izgleda da se on samo dobro zabavlja, bez da razmisli o posljedicama svojih riječi prije nego što ih izgovori.
Milanovićev veliki povratak na izborima 2019. i pobjeda nad favoriziranom Kolindom je jedan od najvećih političkih šokova zadnjih godina u Hrvatskoj. „Ćaća se vraća!“ se nikada nije dogodio, ali „Fakin se vraća!“ je. Naime, mnogi su zadnjih godina Milanovića nazivali „zagrebačkim fakinom“.
Lice koje je pokazao za vrijeme predsjedničke kampanje u kojoj je pobijedio Kolindu je sasvim drugačije od onoga koje pokazuje od početka predsjedničkog mandata. „Milanović je zadnji čovjek koji bi imao ikakav populistički stav, on je čvrsto pozicioniran na poziciji establišmenta i on, kao što je rekao u svom govoru, vjeruje da politika može biti častan posao”, rekao je u jednom intervjuu Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti, baš između prvog i drugog kruga predsjedničkih izbora.
Glavni slogan kampanje je bio Normalno, što je dalo naslutiti da se Milanović želi ponašati kao odmjeren, diplomatski i stabilan predsjednik. Time je privukao podršku ljevice i dijela birača koji su Kolindu smatrali antipatičnom i izrugivali se njenim izljevima emocija, iskrenima ili ne, a svaku njenu izjavu secirali da bi dokazali kako je nazadna i neinteligentna. Milanović je „pročitao“ što birači žele od njega i tako je oblikovao svoju osobnost za vrijeme kampanje.
Ljevica i centar su ga na kraju izabrali za predsjednika, a on je ubrzo sasvim promijenio karakter. Slagali se s njegovim izjavama danas ili ne, ne mogu se opisati riječju „normalno“: Ni jedan predsjednik nije u toliko malo vremena proizveo toliko kontroverzi i brzopletih i nesmotrenih izjava. Sukobi s cijelim nizom političara u Hrvatskoj, iznošenje stavova o BIH, ratu u Ukrajini i ostalim temama... Postao je ono što bismo mogli opisati kao „populistički političar“.
Podrška mu je visoka i stabilna, ali se ne može govoriti o tome da pokazuje karakter na temelju kojeg je postao predsjednik. Danas ga podržavaju sasvim drugačiji ljudi od onih koji su ga birali i sve je popularniji među desnicom.
Zato je Milanović možda najsposobniji političar u Hrvatskoj. Može podjednako okupiti glasove ljevice i desnice, ovisno o potrebi. A Hrvati poslovično imaju kratko pamćenje i sasvim su zaboravili da se prema objektivnim rezultatima radi o najgorem premijeru kojeg je Hrvatska ikada imala. Ako se političko umijeće mjeri osobnoj sposobnosti da se sačuva vlast, Milanović je najsposobniji političar u Hrvatskoj.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
