Cuisnieri su naselili Quéménès prije deset godina, a sad Agencija za zaštitu obale (Conservatoire du Littoral) traži nove volontere za jedinstveni eksperiment, piše BBC. Radi se o kilometar i pol dugačkom otoku u arhilepagu Molène u Bretanji koji je ujedno i dom tuljana, galebova, zečeva i stada crnih ovaca, prenosi Jutarnji.hr.
Nakon što je na otoku stoljećima netko živio, posljednji vlasnici odselili su s Quéménèsa prije 25 godina. Otok je postao vlasništvo države, no nisu htjeli izgraditi prirodni rezervat, već su odlučili angažirati nekoga tko će održati otok ‘živim’. Kako im je primarna ideja bila da farma nastavi s proizvodnjom, 2007. godine ondje su doselili David i Soizic. Dobili su priliku živjeti na napuštenom otoku i živjeti od prirodnih bogastava, okruženi netaknutom prirodom. Nakon deset godina njihova se obitelj proširila pa sad smatraju da djeci Chloé i Julesu treba blizina škole.
Vlada već razmatra 20 kandidata koji bi ih zamijenili, a sretni nasljednici bit će odabrani kroz sljedećih nekoliko tjedana.
‘Da smo slušali savjete drugih, nikad ne bismo došli ovdje prije deset godina. Ovo je bio najbolji izbor koji smo mogli napraviti i pokazao se kao prekrasna avantura. Razvili smo farmu u uspješan biznis. Podigli smo obitelj. Ovo je bio nezaboravan period našeg života’, rekao je David.
Glavni uvjet života na idiličnom otoku je da par mora sam zaraditi za život. Zato su tijekom godina počeli uzgajati posebnu sortu krumpira koji prodaju preko interneta. Osim toga, imaju kuću za goste koju iznajmljuju šest mjeseci godišnje te skupljaju jestivu morsku travu. Drugi uvjet bio je isključivo korištenje resursa koji su dostupni na otoku. Zato struju dobivaju od solarnih ploča i vjetroagregata, a vodu skupljaju u bunaru.
‘Dokazali smo da je moguće voditi normalan, moderan život samo uz pomoć onoga što nam je priroda dala. Imamo sve elektronske aparate koji nam trebaju, uključujući i mali električni auto kojim se vozimo po otoku’, objašnjava David.
Ispričali su i nekoliko neobičnih dogodovština koje su doživjeli tijekom godina. Prije nekoliko godina Chloé (7) i Jules (5) pronašli su na plaži kosture. Izbacilo ih je more i na koncu je zaključeno da se radi o poginulim mornarima. Potom, dok su jedne večeri šetali otokom, pronašli su veliki balon s porukom. Ispostavilo se da je par iz Dublina izgubio sina zbog neizlječive genetske bolesti te je ovo bio njihov način tugovanja. David se javio tom paru i još su i danas u kontaktu.
Ipak, priznaju da je bilo perioda krize. Primjerice, kad su im cijeli urod krumpira pojeli zečevi ili kad je Soizic slučajno odrezala vrh prsta. ‘Nevjerojatno, ali helikopter hitne pomoći stigao je odmah. U roku od 20 minuta liječnik je bio kraj nje što je vjerojatno brže nego na kopnu’, priča David i dodaje: ‘Činjenica je da živimo modernim životima. S farme vidimo kopno i druge nenastanjene otoke. Imamo internet, stalno nas netko posjećuje. Baš nikad nismo se osjećali usamljeno!’
| Vaše ime | |
| Komentar | |
