Bdijenje je započelo paljenjem i blagoslovom ognja bdijenja ispred crkve svete Katarine u Grudama, gdje je zapaljena velika uskrsna svijeća na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća godina.
Svećenik je zapjevao: Svjetlo Kristovo! A vjernici su odgovorili s: Bogu hvala.
Čitani su tekstovi iz Starog zavjeta kojih je bilo sedam, a koje su čitali ministranti. Zatim je, nakon evanđelja po Marku kojeg je pročitao župnik fra Stanko Pavlović, uslijedila propovijed fra Ante Šaravanje.
Započeo ju je porukom koju je dobio prošle godine na Božić: - Kada sam dobio jednu poruku na Božić prošle godine, zanijemio sam. Pitao sam se ima li je smisla pročitati, i u svojoj rodnoj župi u Tepčićima, pripremljen psihički i duhovno, pročitao sam je: Danas, na Božić, mi kršćani, ipak slavimo rođenje osuđenog zločinca. Time sam iznenadio prisutne vjernike.
Rođenje Isusovo predstavlja novi život, radost, sreću. Naše poimanje Božića je radost, a to s ovom porukom ne ide.
I onda sam objasnio važnost poruke, a sada je objašnjavam i vama.
Pokušajmo se u mislima prebaciti na Veliki tjedan. Svi koji budete u crkvi na Cvjetnicu ili na Veliki petak, čuti ćete o muci Isusovoj od evanđelista, kako je Isus ubrojan među zločince i na kraju razapet između dvojice razbojnika. I to nam nekako ide u glavu, odgovara, iako nam je žao što je to tako. A zašto to prihvaćamo. Upravo zbog ove Uskrsne noći, zbog svega što se dogodilo ove noći, kada je na koncu svega pobjeda, život koji nikada ne prestaje, vječni život.
Na prvi Veliki petak, ljudi su pokazali vrhunac svoje zloće. Ubili su Boga, izrugali ga, ponizili, ismijali, za njegove haljine bacali kocku. I kad je izdahnuo na križu, Kristovi protivnici veselili su se, konačno su uspjeli, izbrisat će Njegovo ime s lica zemlje, da se nikada više priča o Njemu ne ponovi. I što vrijeme bude više odmicalo, padati će u zaborav, kao i ostali smrtnici, nadali su se.
Međutim, ova noć svjedoči nam da je to veselje i ta pobjeda Kristovih neprijatelja na Veliki petak bila samo privremene naravi, nisu se imali čemu veseliti jer Isus ove noći dokazuje da je jači od smrti. Ustao je svojom božanskom moći iz groba, jedanput zauvijek, da više nikada ne umre i ušao u posljednju stvarnost koja se zove Bog. Ušao je u novi vječni život koji nikada ne prestaje, život u punini, u ljubavi, u miru i zajedništvu s Gospodinom Bogom.
Ne samo da se nije dogodilo što su protivnici željeli, nego suprotno, taj Isus kojeg su oni razapeli postaje središtem cjelokupne ljudske povijesti. Jednostavno je prepolovio ljudsku povijest na dva dijela.
A kako znamo da se to dogodilo, da je Isus uskrsnuo?
Pa nama su naši roditelji kazali, a onda, tko je njima kazao? Njihovi roditelji, pa njihovima opet njihovi i tako idemo iz generacije u generaciju, dok dođemo do apostola. A tko je kazao apostolima? Sam uskrsli Gospodin. Pokazao im je rane na rukama i nogama, Toma ih je čak dodirnuo, Isus je razgovarao s njima. Oni isti apostoli, jedan ga je izdao, drugi zanijekao, ostali se razbježali... postaju novi ljudi, heroji... O Isusu, od kojeg su bježali, sada hrabro, neustrašivo svjedoče.
I kada su im prijetili i udarali ih, da ne propovijedaju više, oni su bili presretni jer su za Njega mogli patiti.
Upravo zahvaljujući toj čvrstoj i nepokolebljivoj vjeri, apostoli hrabro polažu svoje živote za onog Isusa od kojeg su na Veliki petak bježali. Eto to je to veliko čudo. To je snaga Uskrsnuća Kristova, snaga koju je Isus pretočio u one apostole, kukavice i od njih učinio heroje.
I zahvaljujući njima koji su krvlju posvjedočili da je Isus živ i da se na ovom svijetu za Njega isplati sve žrtvovati, ta vjera se širila poput plamena, zapalila se po cijelom poznatom svijetu. Došla je do naših dana zahvaljujući njima koji su bili spremni svjedočiti svojim životima, da je Isus umro, ali je uskrsnuo i da se za Njega isplati sve žrtvovati na ovom svijetu - istaknuo je u nadahnutoj propovijedi Šaravanja.
Govorio je i o Kristovim riječima: "Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a dušu svoju izgubi", kao onima koje su uvijek aktualne. - Svi smo mi svjedoci da mi, današnji ljudi, nismo ni blijeda slika apostola i njihove vjere. Pokušajmo to shvatiti na jednom primjeru: Skupina ljudi je završila fakultet, i kasnije život ih je razdvojio, stekli su unosne poslove, visoke položaje i dogovore se posjetiti svog starog profesora s fakulteta. Nazvali ga, dogovorili datum kada bi došli k njemu, a on ih iznenađen time rado primio i rekao da su im otvoreni i njegovo srce i vrata njegovog stana. I kada su došli, pozdravili se i s obzirom da se nisu odavno vidjeli, predstavili su se i rekli što rade i kako im je, i slobodno su razgovorali, ali razgovor je brzo prešao u pritužbe. Svi su govorili kako su umorni, opterećeni, pod stresom, nezadovoljni, počevši od obitelji do posla, doslovno svugdje. Stari profesor je to mudro slušao, razmišljao i onda im rekao: "Mislim da bi vam sada dobro došla jedna prava kava". Profesor se ustao, otišao u kuhinju, skuhao kavu, donio, stavio na stol, a onda je donio i šalice. Šalice su bile sve različite, od skupocjenih kao sa kraljevog dvora, pa onih jeftinijih, običnih, porculanskih, staklenih, plastičnih, pa čak i papirnih šalica. Stavio ih je pred njih na stol i veli im, izvolite i poslužite se. Svi su uzimali šalice i profesor je to promatrao. A kada su uzeli onda im se obratio. Gledao sam, ove skupocjene šalice planule su, a ove loše, porculanske, papirne, staklene... nitko nije pogledao... I onda ste mjerkali i gledali kakva je šalica kod drugog. Vas kava uopće ne zanima, zanimaju vas samo šalice. A šalica ne daje ukus, ni ljepotu kavi. Kod tih skupocjenih divimo se šalici, a ne kavi. I to je izvor vašeg nezadovoljstva u životu. Htjeli biste sve najskuplje. A pametni ljudi, oni znaju, iz onog što imaju izvući najbolje. I zato su raspoloženi, nisu opterećeni vanjštinom. Radosni su u svojoj nutrini, pomažu drugima, žive sasvim normalan život. Ako i vi želite biti takvi onda morate mijenjati način svoga života. Jer vi ne pijete šalicu, nego kavu iz šalice, a učinili ste obratno, kazao im je stari profesor.
I mi tako činimo s našim životom, gledamo šalice, zaboraljajući kavu. Primijenjeno na naš kršćanski život, Bog nam postaje sporedniji. Još malo vanjštinu održavamo, ali nutrinu loše.
Jedna od prvih Gospinih poruka u Međugorju bila je: Draga djeco, došla sam današnjem čovječanstvu reći da Bog postoji.
Došli smo dakle do toga da Gospa mora govoriti ljudima da Bog postoji. Velik broj današnjih ljudi ne vjeruje da Bog postoji. Trebamo mijenjati način života, ovog trenutka. Nemamo što čekati. Stavimo Uskrslog Gospodina na prvo mjesto u svom životu. Neka nam on bude mjerilo i našeg življenja i našeg rada i našeg vladanja jer jedino i samo On može nam dati vječni život.
Prihvatimo Isusa kao cilj i smisao svoga života jer nismo stvoreni za smrt i propadljivost, nego za vječnost, da spasimo svoju dušu. Isus nam je ove noći otvorio vrata Raja. Prihvatimo Njegovu ponudu. Budimo poput raskajanog razbojnika koji je Kristu bio razapet s desna, koji je zamolio Isusa da s Njim uđe u Raj i Krist ga je prihvatio.
Ovog trenutka odlučimo se na vječni život. Amen, hvaljen Isus i Marija - poručio je u propovijedi fra Ante.
Na kraju svete mise, fra Ante Šaravanja je blagoslovio hranu svojih župljana, te je u ime fra Bernarda Marića i župnika fra Stanka Pavlovića svim svojim župljanima, u cijelome svijetu, zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs.
Grude.com
Foto:Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
