Martina Tomić: DOĐI SINE HERCEGOVINE

Datum objave: 11.04.2018   Broj čitanja: 4003
"Za zaljubljenike u Hercegovinu i nostalgiju. Možda čak rad na koji sam najponosnija!"
Martina Tomić: DOĐI SINE HERCEGOVINE

 

Tim riječima kolumnistica portala Grude.com i urednica "Suvozida jedne duše" Martina Tomić opisala je svoje poetsko djelo "Dođi sine Hercegovine" koje Vam donosimo u cijelosti:

 

Dođi sine Hercegovine

Martina Tomić

 

 

Ljubav je ovo kakve nema nigdi
i korijen dubok u zemlji se zapleo
pisma vrije žestoko u venama,
a meni netko nož u srce zario

 

i sveta je zemlja ova
savršenstvo naše i bol
svaka suza i kaplja krvi
sveta je crvenici toj

 

Ljubav je ovo koja raste u nama
i vjera i tradicija
hrvatska nacija
svaka generacija
za sriću garancija

 

Kamen, loza i cviće svako
plodovi Gospini
nigdi nema ovako

 

i prijatelj koji s tobom
k misi ide
i ispod odrne sidi
u litnoj noći
dok svitnjaci gore
i stara zvona zvone

 

Ljubav je ovo prevelika
dok ti je susjed najveći brat,
na didovini od vikovina
izmeđ Čvrsnice i Biokova

 

Sveti Ante nek te miluje
po glavi umornoj od sunca
i povoje nek ti stavlja
od utjehe i lipe riči

 

Neka ti je u kući blagoslov
Hercegovče moj!
Neka su ti dica zdrava
k’o najjača grana
i samo će tako
ovaj korijen ići dalje

 

Ne daj da te umori stoljeće ovo
ne gubi svoje, Hercegovče moj!
Sve oprosti svojim tvrdim stavom
sve oprosti, znam teško ti je to…

 

Tvrdi li smo k’o stine,
o, hrvatski sine,
pa gdje si pošao?
Gdje si poša’ od ognjišta ćaćina
gdje te nosi muka današnja?

 

Nigdi naći nećeš ono što te u domu čeka
pa da priđeš pola svita
rana će ti uvik biti meka
i iz nje će ti trnje rasti
i kapci od umora pasti

 

Zaželit će ti osjetila mirise Neretve
i kupreške livade,
zaželit ćeš sist na stare stolice
na tvrdoj čatrnji, krunicu svi molit će

 

Da sva sunca prestanu sjati
dom će ti uvik biti najsjajnija mati!

 

Pa gdje si pošao,
o, hrvatski sine?

 

Ovdje smo od davnine
i svi su prijatelji oko stola
pričaju se priče i didu više pogled nije mrk
umrit će ti on od bola…

 

on gleda u stazu što priko Ledinca ide
i žele mu oči samo tebe da vide
da sidneš s nama u konobu
di su zidovi ladni
di su kredenci stari
di ti mater svaki dan pismo piše
raspara i baci, i jeca sve više

 

Odavno te nema, tvog lipog lica
ni iz kamina radosni iskrica
isprid kuće naše neka strana dođu dica…

Nedostaje nam tvoje biće
i kako iz žutog izlaziš autobusa

 

Zastarila trusa,
po svadbama se jedva čuje
i uši pomalo miluje
dok sjeta ne učini svoje.

 

O jesi li sretan, sine
što ode iz kuće materine?
Ovdje već jorgovani cvjetat će
i ona tužna plakat će…

Klanci se porušili,
zidovi su zarasli,
i bunari prisušili,
dračom vrtovi obrasli…

 

Kupine si volio
na Krstačama sto su zrijale,
dođi, zasladi se
i nama bi prijale

 

Slabo ‘ko da prolazi niz Dile
nit ‘ko staroj kući ide
bar da te posjete vile
koliko god praznovjerne želje mi bile…

 

Da te u ranu zoru
rosna donesu
i s tobom ništa
ne ponesu…

 

O vrati se, naloži vatru,
dida već dugo nema…
Nema ‘ko da na tebe viče
o sine, ako te se tiče

 

Baka te stara sa nebesa gleda
kako kući poć ti se ne da…

 

Nema u selu nikakvih svađa
sestra od svih ti je najmlađa

 

Dođi na uspomene, na zdravicu
nitko ti bore neće brojat na licu.

 

Samo dođi, Ivane
Dođi Petre i Stipane!
U snovima vas domovina zove
da sinove odgojite nove
i kuće da nam se obnove

 

da potrsite draču što oko srca raste
jer ukrala nam dom,
drugo ime joj je muka,
ne smi rast na zidu tvom!

 

Samo dođi, blagoslovljeno sve te čeka
siromašno i veselo,
još prisušila nije rijeka.

 

Pa da bacimo krug kroz selo
i smijemo se kasno u noć,
znam da ćeš jaranima svojim doć
i onda u krevet miran poć…

 

O, kad dođeš, mili sine
nemoj suze liti,
ovdje je odavno pusto,
valjda neće dugo biti…

 

U čaršiji malo života ima
neka nova lica, poznata nam nisu svima.

 

Kada dođeš, nemoj tužan biti
ako dođeš, sve će se smiriti
Samo dođi Ante, Ilija i Jerkane,
na svoje staze od kamena mekane!

 

Mater ti je davno ručak spremila,
možda se juha malo oladila,
vitrovi su puvali ovih godina
kroz rupe u grudima,
i rane na rukama…

 

Kada dođeš grlit će te ćaća,
ako ti dođu i braća,
sist ćemo u ladovinu
i bacit šalu koju…
Baba je rekla ispeć krompire
i šutit ćemo dok suze se smire.

 

Dođi sine, dođi mili sine,
nigdi nema ovakve
ljubavi, tišine i u Boga vire!

 

Srdačan pozdrav u bili svit,
uvik ću ti čuvat leđa!
Zovem te da dođeš bliže,
da nam gorka čaša
bude bar malo rijeđa,

 

tvoja mati Hercegovina!

 

Martina Tomić/Grude.com

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
  • .....11.05.2018 13:00 sati
    Odlicno!!
  • Jopet16.04.2018 18:53 sati
    Jako sjetno i nostalgično. Toga više nema.
  • 15.04.2018 10:05 sati
    Svaka čast martina. Sve je ovo istina
  • iva12.04.2018 10:56 sati
    Pa svaki ti čast, odavno nisam ovako nešto predobro pročitala.
  • Grga.12.04.2018 06:57 sati
    Samo naprid
  • Maristellap12.04.2018 00:12 sati
    Prelijepo. Slika u živo prošlosti i sadašnjosti Hercegovina. Duboki osjećaji i istinska ljubav prema Hercegovini koje mlada autorica poklanja preko Portala Grude dopiru daleko, preko mora i planina i bude nostalgiju u mnogima.Hvala Martina! Samo naprijed!
  • Mira11.04.2018 20:43 sati
    Ovo je super
  • Marija11.04.2018 20:31 sati
    Bravo moja ljepotice
  • mladen11.04.2018 15:13 sati
    Bravo!
Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2006-2024
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Dizajn i programiranje: AVE-STUDIO