U intervjuu za 24sata iskazao je oduševljenje zbog skorog dolaska u Lijepu Našu, ali i ispričao anegdote i najvažnije trenutke iz novinarske karijere, koja mu traje već 27 godina.
- Radim u AFP-u 27 godina. Snimao sam četiri svjetska prvenstva, Olimpijske igre i još mnogo toga... ali da, pratio sam i rat. Bio sam u Iraku i Afganistanu, također sam bio i u palestinsko-izraelskom sukobu...Ono što me se najviše dojmilo tad bile su slike koje otkrivaju patnju civila na obje strane. Bol i tugu majki koje primaju tijela svojih sinova, kao i neopisivu sreću kad se oni živi vrate i zagrle se... Jako sam ponosan na posao koji radim, kako su me naučili profesori na fakultetu, kako poštivati etiku... Ponosan sam izrazito i na moje roditelje i braću, koji su me odgojili i naučili cijeniti vrijednost života, disciplini i preuzimanju odgovornosti u životu.
- Davno sam čuo i znam za Hrvatsku, pratio sam ratna zbivanja, kao i vašeg najpoznatijeg igrača, Davora Šukera, zvanog Šukerman.
- Poziv ovakve vrste se ne odbija. Bit će mi čast doći u Hrvatsku. Osjećam povezanost s vašom zemljom, za koju sam navijao - kazao je Cortez. Sedmodnevni boravak i odmor u Hrvatskoj Yuri Cortez će početi u Zagrebu, a nakon toga će obići obalu i otoke, ali i vidjeti sve ljepote kontinentalne Hrvatske.
Komentirajući kako se osjećao kad su ga hrvatski reprezentativci doslovce pregazili od sreće, kaže kako je to bilo neočekivano i iznenađujuće.
- Bilo je jako neočekivano i iznenađujuće, pogotovo jer su se igrači toliko brinuli za mene tijekom te lavine koja je ostala snimljena zauvijek i kao povijesni trenutak za hrvatsku reprezentaciju i zemlju. Nisam se poslije čuo s vašim reprezentativcima, no ne znam hoću li ih upoznati kad stignem u Hrvatsku, kaže fotograf.
Ispričao je kako je završio ispod cijele planine hrvatskih nogometaša:
- Bio je gol. Vidim da Mandžukić slavi i vidim ga kako dolazi k meni. Počeo sam snimati njegove fotografije, u tom trenutku dolazi više igrača, a zatim sve više i više. Stižu i igrači s klupe, i lavina me baca unatrag, ali i oni padaju na mene. Nasreću, nisam izgubio kameru. Mislim da u tom trenutku uopće nisu shvatili da je ondje fotograf. Kad su shvatili da sam tamo, oni su mi pomagali, pitali me jesam li dobro, a onda dolaze i oni emotivni trenuci - rukovanje, zagrljaji, poznati poljubac Vide, koji će cijeli svijet pamtiti.
- Ako bude prilike, i moja obitelj će doći u Hrvatsku, moja kći, koja je studentica, svakako će doći, kaže Yuri za 24sata.hr.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
