U vjekovnoj hercegovačkoj franjevačkoj župi bilo je posebno svečano, a središnju svetu misu predvodio je fra Slaven Brekalo, duvanjski župnik.
U svojoj propovijedi fra Slaven se osvrnuo na evanđelje koje govori da će brat udariti na brata, roditelj na dijete, dijete na roditelja... - Moram priznati da pred sobom danas na svetkovinu svetog Stjepana imamo jedno evanđelje koje je prilično šokantno. Imalo normalan čovjek reći će zar je moguće da Bog kaže da će ustati brat na brata, da će brat brata prodati, roditelj svoje vlastito dijete, dijete svoga roditelja, sestra udariti na sestru... i da će toliko doći do razdora da će netko platiti glavom. I zaista neočekivano i šokantno evanđelje. Ali kad uzmete širi kontekst ovog Matejevog evanđelja, ovo je negdje otprilike sredina i kad čitate Matejevo evanđelje i netko vam kaže da je to sredina evanđelja, vi biste pomislili da je Isus već poprilično odmakao u svome djelovanju. Međutim kad se vraćate unatrag onda vidite da je Isus najprije pozvao četiri svoja učenika, pa izgovorio svoj govor na gori, onda pozvao Mateja, poziva onda i okuplja dvanaestoricu učenika i izgovara ovo evanđelje. Prve riječi koje Isus govori svojim učenicima apostolima, najbližim suradnicima, jesu ove riječi. Nije ovdje pročitana rečenica, ne znam zašto je majka Crkva nije stavila, ali prije samog ovog evanđelja, njegovog početka, ima ona rečenica: "Evo šaljem vas kao ovce među vukove. Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.", govorio je fra Slaven u svojoj propovijedi. Istaknuo je kako je Isus svoje učenike odmah suočio s nečim najbrutalnijim što ih može zadesiti na putu s Bogom, ako žele surađivati s Bogom, provoditi Božji plan i Božje djelo u život.
- Odmah kaže, biti će problema, biti će nedaća, biti će patnje, biti će križa. Prva rečenica: "Ja vas šaljem." Prvo što čega ćemo se mi uhvatiti u ovom evanđelju jesu ovce i vukovi, prirodni svijet, vuk predator, a ovca nešto krotko što se miluje oko naših nogu, pogotovo ono malo janje. Međutim, "ja vas šaljem", Bog čini prvi korak, to je Božje nadahnuće, Božja inspiracija, Bog radi najprije zahvat u našem životu. Nisu to moja umišljena poslanja i kad mi toliko zafitiljimo, toliko budemo tvrdoglavi u mnogim stvarima i pozivamo se na Boga, a to veze nema s dragim Bogom, e onda idemo grlom u jagode - istaknuo je fra Slaven kazavši da bi bilo tko mogao biti među vukovima, među nedaćama, da bi mogao iznijeti križ, da bi mogao svjedočiti Boga, ne može bez Božjega duha jer će ga satrti i pojesti. - Zašto Bog kaže, budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi? Zmija je jedna, ako čitate o njima i znate, a znate mnogi jer ih ovdje ima, jako plašljiva životinja. Ona koja nikad neće prva napasti i uvijek se miče na putu kada ti naiđeš, a kadra je i sposobna u dijeliću sekunde zadati smrtonosni udarac koji će te oboriti i nema od tebe ništa, ali nikad to neće prva napraviti. Uvijek će se povući prva, uvijek. Zmija je uvijek negdje dolje, puže po zemlji. Golub iz ptičje perspektive, kažu znanstvenici, da je životinja, kojoj možete srušiti sve, svako gnijezdo, srušite mu mlade i nikad se neće osvetiti. I ako ga počnete za dva dana hraniti on će opet doći. Pogledajte što Isus kaže, "Ja vas šaljem". Moj duh, moja inspiracija. Ali nemoj nikad prvi zavrzivat. Nemoj nikad prvi dolaziti u borbu, u sukob, u fajt, u mržnju, znaj se povući, znaj se skloniti. I ako ti je netko nanio zlo nemoj se osjećivati, mržnja vodi na mržnju, osveta na osvetu, i prije ili poslije će se dogoditi još veći sukob i razdor - govorio je fra Slaven u nadahnutoj propovijedi.
Zatim se vratio na riječi: Ustat će brat na brata, sestra na sestru, sin na oca i majku, otac na sina... - To su relacije, to su odnosi, to su najbliže veze nas ljudi, nema ih bližih i nama dok smo bili djeca, dok smo bili mlađi, nemoguće nam je bilo zamisliti da tu mogu puknuti odnosi. Zato Bog kaže, tu se najprije učiš, u obitelji, moraš se znati povući i ne osvećivati se. Ako si kadar dignuti ruku na majku, na oca, na brata... što će tek biti sa susjedom... tek ćeš tu udariti i proizvesti mržnju. Nismo mi kršćani panjevi na kojima će netko cijepati drva, tući kikiriki i orahe, nismo. Isus kad ga je udarilo kaže: "Zašto me udaraš?" - kazao je fra Slaven i poručio da moramo znati biti razboriti, znati kad treba napraviti korak unatrag, kad treba stati na loptu, znati se povući i očistiti od osvetoljubljivosti, mržnje, gorčine, žuči jer tu se učimo i tu se kujemo kao kršćani, kao navjestitelji. - Važno je da sebe dovedem u položaj, u situaciju, u stanje duha u kojem ću znati oprostiti, malo šire vidjeti, biti korak ispred njega i nekako situaciju dovesti u Božji duh, da to nekako omekša, zato Isus najprije spominje te najbliže krvne odnose. Tu se učimo. A kad se tu iskujemo tek možemo ići dalje u život - kazao je fra Slaven.
Vezano za današnjeg sveca istaknuo je da njegov blagdan slavimo 26. prosinca, dan poslije Božića. A na današnji dan su pronađene moći i kosti svetog Stjepana koje slavimo, te samim time i Njega slavimo. - Mi kažemo da slavimo ljetnog Stjepana, ma nema ljetnog i zimskog, ima samo jedan i danas to prebacujemo iz praktičnih razloga. Ali pogledajte, Božić najradosniji kršćanski blagdan 25. prosinca, radost, veselje, erupcija oduševljenja, svi se pretvorimo u malu djecu, otvorena su vrata, idemo od kuće do kuće, sve nedaće zaboravljamo, sve uvrede. Već sutra, ubojstvo, krv, nasilje, brutalnost, rame uz rame plač zbog rođenja djeteta, rame uz rame plač zbog nevinog života, ubojstva, rame uz rame bijela boja koju mi nosimo svećenici, rame uz rame crvena boja zbog prolivene, nevine krvi, rame uz rame radost i mržnja. A pogledajte sličnosti Stjepana i Isusa, u potpunosti se ugledao na svog Gospodina sveti Stjepan. Kaže Isus, "Oprosti im Oče jer ne znaju što čine". Kaže Stjepan, "Ne uzmi im ovo za grijeh". Nemojte misliti da među onima koji su Stjepana kamenovali nije bilo njegovih rođaka, njegove rodbine. Dakle, onih koji su mu bili najbliži, najbliži... i Stjepan oprašta.
Zašto oprost? Ako se ne naučim oprostiti, a prije ili poslije ću morati, popucati će svi moji odnosi u mome životu. Apsolutno svi, i najbliži. Kratkoročno, to je rješenje, ti sebi, ja sebi, i dosta. Dugoročno, ostati ćeš sam. Ostati ćeš sam, čovječe. Vrati se na prvu stanicu Biblije. Nije dobro da čovjek bude sam. Što je oprost? To je ključ zašto je Stjepan uspio. Oprost. Dolazi od hrvatske riječi prost, što znači biti slobodan. Od čega se Stjepan oslobodio? Od gorčine, od mržnje, nije u svom srcu nosio te ljude nego ih je ispustio, dao im je slobodu, predao ih Bogu. Oproštenje i pomirenje nisu jedno te isto. Često puta to miješano - istaknuo je fra Slaven.
Zatim je objasnio razliku. - Je li se Isus pomirio sa svojim mučiteljima na križu? Nije. Je li se Stjepan pomirio s onima koji su ga kamenovali? Nije. Je li oprostio? Jest. Je li Isus oprostio? Jest. Dakle, oprost se tiče mene osobno, ja kad opraštam ja sebi činim uslugu, ne njima, ne dajem njima ništa, ne ponižavam se, dajem slobodu svome srcu. Prost, slobodan. Da su se pomirili oni bi Isusa skinuli s križa i rekli: Isuse što smo učinili, oprosti nam. Oni da su se pomirili sa Stjepanom, oni bi bacili kamenje, zagrlili Stjepana i rekli: Kajemo se Stjepane. Nisu to učinili ni sa Isusom ni sa Stjepanom nego su nastavili svoj krvavi pir. Da bi se dogodilo pomirenje ima onaj koji daje oprost, ima onaj koji se kaje. Isusovi mučitelji nisu pokazali kajanje, bar ne tu. Stjepanovi kamenovatelji nisu pokazali kajanje, bar ne tu. Prema tome da bi se dogodilo pomirenje treba ti i kajanje i treba ti oprost - kazao je fra Slaven i objasnio to na jednostavnom primjeru: - Imate most, gradite most. S jedne strane litice morate napraviti postolje i temelje, a i s druge strane litice morate postaviti postolje i temelje, i na to dolazi most. Ako s jedne od dvije strane niste postavili postolje i temelje most će se srušiti.
U ljudskom životu, s jedne strane temelji su kajanje, s druge strane su oprost i davanje oprosta i na to dolazi pomirenje da jedan drugom opet možemo doći. E to je oprost. Zato Isus spominje već od malih nogu, od najbližih odnosa, sa svojom obitelji s tatom, s mamom, s bratom. Tu se uči oprostiti. Tu se uči znati biti mudar, ustuknuti, ne udariti odmah na prvu. Tu se uči približiti se, biti širok, doći i reći, ajmo pokušati sada ponovno. I kad vidite svetog Stjepana, kad vidite evanđelje koje vam crkva stavlja i kad vidite malo širi kontekst koliko je majka crkva mudra i koliko pred nas stavlja te mudrosti, u Božjim riječima, u djelu, u liku, u životu svetog Stjepana. Iz tog možemo itekako naučiti - završio je fra Slaven.
Proslava svetog Stjepana u Gorici traje tijekom čitavog dana.
Ž.A./J.G./Grude.com
Foto: D. Galić/Grude.com
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
