Piše: Gruđanka5/Grude.com
U Grudama obično boravimo u kolovozu, družimo se s obitelji i prijateljima, govorimo kako nigdje nije ovako lijepo, vjerujemo da ćemo se vratiti jednom zauvijek i onda opet odemo.
Ovih dana vidjela sam vijest kako je izvor Vrljike propao u zemlju. Glavom su mi počele kolati različite informacije, pa neke scene iz petog razreda kada smo kod Borke učili o rijeci koja prolazi kroz dvije države. U Imotskom je Vrljika, u Grudama Matica, u MZ Tihaljina je Tihaljina ili Tijaljina kako vam je draže pa u Ljubuškom postaje Mlade i Trebižat.
I taj me je trenutak inspirirao da vam napišem elektronsko pismo, da podsjetim na rijeku koja nije samo simbol Imotskog, nego i naših Gruda, da smo nekad pored nje gradili sretno djetinjstvo, gradili nešto što će se u ovim godinama u kojima sam danas i u onima u kojima ću biti zvati sjećanje.
Netko će me blago gurnuti, ja ću pasti, pa će neki dečko iz razreda pohitati da mi pomogne. Prvotni strah zamijeniti će sigurnost zatim crvenilo u licu jer me je upravo netko spasio... i to je jedno od sjećanja.
Sve je manje djece koja šetaju pored Matice i ispisuju svoje uspomene, a i Matica kao da je s tisućama nas koji smo otišli odlučila na trenutak zastati. Sve rijeđe i rijeđe teče u proljeće i pred početak ljeta, sve je više prazna.
Ali, i to će se jednom promijeniti.
Gruđanka5/Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
