U programu predstavljanja će, pored autora, sudjelovati recenzentica Radica Leko. Organizator predstavljanja je Gradska knjižnica Grude. Pozivamo vas da svojim dolaskom obogatite svoj, ali i kulturni život Gruda.
Rane priče sačinjavaju opisana sjećanja nastala sedamdesetih godina prošloga stoljeća, za autorova boravka i života u Sarajevu, a objavljene su, kako sam autor kaže, na nagovor prijatelja. Stanko se uz Radicu Leko prihvatio zahtjevnoga posla objavivši “Književno Posušje”. Njihova suradnja nastavljena je i kroz ovo najnovije djelo. U svojoj recenziji Ranih priča Radica Leko, afirmirana posuška književnica piše: “Čitajući rane priče, čitatelj se uživljava u jedno vrijeme, u prva desetljeća poslije Drugog svjetskog rata, u autorovom rodnom kraju, gdje se živjelo slično kao i u drugim mjestima zapadne Hercegovine, u tom vremenu oskudice, siromaštva, progona ljudi i svega ostaloga što je pratilo njihov težak život. Posebno je oslikana duša hercegovačkog čovjeka, njegova borba za bolji život, česta iseljavanja kao i neprihvaćenost novog društvenog poretka – komunizma, koji je drastično stigmatizirao zapadnohercegovačke ljude i zapostavljao razvoj ovoga kraja u svakom pogledu.” Knjiga sadrži priče: Sat, Djedova smrt, Učiteljica, Povratak, Amerikanac, Plavuša s crnim “Fordom”, Spajin dub, Matišin magarac, Rudarska cesta, Duhaski dim, Nevjesta, Ispred zubarske ordinacije, Djeca, Zmija.
U drugoj recenziji pod naslovom Ozbiljan pripovjedač s dušom djeteta, koju potpisuje Ivana Bašić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, čitamo:” Sve su pripovijetke Stanka Bašića ispripovijedane iz dječje perspektive, čak i kad tog djeteta nigdje nema. Sve što je pripovijedač u djetinjstvu čuo i vidio, osjećaji koje je prepoznao u ljudima koji su dolazili i odlazili iz Heregovine, seljani koje je svaki dan viđao i dobro im poznavao navike i ćud, sudbine ljudi koje nije poznavao, a u život su mu dolazile njihove priče, sve je to obojano jedinstvenim i neponovljivim pogledom dječje duše. Ima u tom pogledu radoznalosti, ali i sjete. Ima veselja prštavog kao vatromet, ali i tuge duboke kao hladne i nedohvatne vode kamene gustirne. A pored svega ima i nezaobilaznog humora, karakterističnog za hercegovačko podneblje i upravo zato dragocjenog. Humor, ta božanska snaga u čovjeku koja ga drži na sigurnoj udaljenosti od njega samoga, ponekad je druga strana tragičnoga. Tako je humorna scena bacanja kamena s ramena na proštenju ispred crkve u pripovjetci “Plavuša s crnim Fordom”, prerasla u tužnu posljednju scenu u kojoj djevojka, koje je čeznula sa sobom povesti u Ameriku lipoga iz svoga kraja, ne nalazi ni jednoga koji bi pošao s njom u bijeli svijet. Je li pisac mogao dati snažniju poantu, a u poanti i razliku između dva svijeta – zapadnjačkog i hercegovačkog? Ironija sudbine kazuje nam da je upravo taj svijet, koji je toliko različit, postao sudbina mnogih ljudi iz kraja u kojem pisac odrasta.”
Stanko Bašić, koji svoja književna djela potpisuje kao Stanislav, rođen je 15. travnja 1945. godine u Broćancu. Osnovnu školu polazio je u Broćancu i Posušju. Učiteljsku školu završio je 1964. godine u Mostaru, a Filozofski fakultet 1971. godine u Sarajevu, odakle 1977. godine seli u Sinj, potom u Trogir, a zatim u Zadar.
Od 1977. godine novinar je Slobodne Dalmacije. On je pjesnik, pripovjedač, književni kritičar, proučavatelj fenomena “New age”. Potpisnik je pisma “sedmorice” objavljenoga u Vjesniku 28. siječnja 1971. godine, kao svojevrsne Deklaracije o položaju hrvatskoga jezika i kulture u BIH.
Grude.com
FOTO: Slobodna Dalmacija
| Vaše ime | |
| Komentar | |
