Ovih dana posljednji put je rekao "Dobar dan, Hercegovino" u istoimenoj emisiji na Našoj TV, a pozdravio se i sa slušateljima Radija Imotskog. Skoro 15 godina je u medijima, a premda postoji ona "jednom novinar, uvijek novinar", Zidar se sada lagano odmiče od tog puta i kreće s radom na Pučkom otvorenom učilištu u Imotskom.
Zidar je za Grude.com govorio o svojoj karijeri, Hercegovini, vezi Imotskog i Hercegovine i preko voditelja među kojima je najpopularniji radijski Tomo s Radiopostaje Grude, ali i o zajedništvu Hrvata koje je osobito važno u ovom vremenu kada Hrvati mogu izgubiti sve 7. listopada ako ne budu zajedno.
Grude.com: Nakon "Dobar dan, Hercegovino", moralo je doći i ono "Zbogom i doviđenja". Dugogodišnji hercegovački voditelju zašto nas napuštate?
Da, teška srca sam se pozdravio s gledateljima u svojoj posljednjoj emisiji “Dobar dan, Hercegovino”, pogotovo zato što sam istovremeno napustio 2 medija - Radio Imotski na kojemu je sve počelo prije skoro 15 godina i Našu TV. Međutim, došlo je vrijeme za nove poslovne izazove. Polako se odmičem od samoga novinarstva. Počeo sam, naime, raditi u odnosima s javnošću u Pučkom otvorenom učilištu Imotski, tako da mi nove radne obaveze ne ostavljaju puno vremena za televizijski posao. Televizija nije samo onih sat vremena emisije koje gledatelji vide. Puno je tu pripreme, traženja gostiju i tema, stresnih situacija poput otkazivanja gostovanja netom prije emisije, a bilo je i slučajeva u kojima se gosti jednostavno nisu pojavili u emisiji. Odnosi s javnošću pak zahtijevaju 24-satnu dostupnost kolegama iz medija, pogotovo zato što je Pučko otvoreno učilište Imotski domaćin brojnih kulturnih, društvenih i obrazovnih događaja, tako da sam se jednostavno morao posvetiti tome poslu.
Grude.com: Godinama smo vas imali priliku gledati i slušati u Hercegovini, što će vam posebno ostati u sjećanju kroz svo ovo vrijeme?
Kad bismo govorili o tome što mi je lijepo ostalo u sjećanju iz Hercegovine, onda bismo mogli napisati knjigu. Počevši od studija novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje sam stekao izuzetno kvalitetno znanje i praksu, pa sve do prvih novinarskih poslova u Mostaru. Puno je tu genijalnih ljudi koji su gostovali u mojoj emisiji, a puno je i situacija iz studija i iza kamera koje će mi cijeloga života ostati u sjećanju. Događalo se nekada i da u eter ode ono što ne smije, ali, s obzirom da se sve radi uživo, takve su situacije neizbježne. Vjerojatno ću cijeloga života pamtiti situaciju u kojoj se taman upalila crvena lampica na kameri, počeo sam odjavljivati emisiju, a kolega snimatelj Dragan Tomić ulazi u studio s rolom WC papira i nešto gunđa na sav glas, ne primjećujući da smo u eteru. Naravno, nisam se mogao suzdržati od smijeha i sve je otišlo u eter, a ljudi su me kasnije na ulici zaustavljali pitajući što se dogodilo.
Grude.com: Koja je tajna između imotskih voditelja i hercegovačke publike? Imamo također Tomu s radiopostaje Grude kojeg ljudi ovdje obožavaju.
Tomo je institucija, bez pretjerivanja. Takav odnos s publikom samo rijetki postižu i na tome mu skidam kapu. Njegov i moj stil vođenja emisija se dosta razlikuju, ali mi je drago da publika prihvaća i jedan i drugi način. Nema tu velike tajne, jednostavno morate imati poštovanja prema svojim gledateljima jer im, u slučaju televizije, doslovno ulazite u dnevni boravak ili spavaću sobu. Bitno je zadržati pristojnost i odmjerenost, ali se i truditi biti ugodan i zabavan, unutar granice dobroga ukusa. Gledateljima nije bitno kakav ste dan imali, ne briga ih je li vas netko naljutio, boli li vas glava ili puca li veza s kolegama koji se trebaju javiti uživo s terena. Svaka emisija gledatelju treba biti zanimljiva, bez obzira što se događa iza kamere. A što se tiče imotskih voditelja u Hercegovini, ne treba ni govoriti koliko je sličan mentalitet nas s jedne i druge strane neprirodne granice. Upravo ta sličnost mentaliteta ključna je da se netko uklopi negdje. Posebno na to treba paziti u medijima. Zato ću na kraju ovoga odgovora iskoristiti priliku i zahvaliti publici u Hercegovini što me tako dobro prihvatila.
Grude.com: Pošto smo tu kao jedno, Imoćani i Gruđani, te općenito zapadna Hercegovina i Dalmatinska Zagora i često prelazimo granicu da svratimo jedni kod drugih primijeti se manje stanovnika. Nakon ulaska RH u EU krenulo se naveliko u Njemačku, Irsku i druge razvijenije zemlje. Kakav je vaš stav po tom pitanju, mi dobivamo informacije da rijetki žele pisati o onima koji se vraćaju nezadovoljni tim razvijenim zemljama?
Mislim da se to pitanje previše potencira u medijima, a neki namjerno preuveličavaju problem odlazaka kako bi skupili jeftine poene. Stvaranje jedne depresivne slike nikome ne ide u prilog, a pogotovo kada je ona lažna. Da, naravno da postoji određeni broj ljudi koji je iselio, ali on nipošto nije takav kakvim se predstavlja. S druge strane, brojni su oni koji se vrate zato što im Njemačka ili Irska nisu ponudile ono što su očekivali da će im ponuditi. Priču povratnika, nažalost, rijetko vidimo u medijima. Zašto? -Ne znam. Valjda je prodaja novine ili gledanost emisije važnija od javnoga interesa za neke koji uređuju pojedine medije.
Grude.com: Što je danas najveća prilika za razvoj Imotskog? Čitamo dosta o turizmu, obnovi starih kuća, izgradnji bazena u sklopu njih. Navodno su stranci ludi za tim.
Turizam je, hvala Bogu, nastavio svojom uzlaznom putanjom. Sjajne rezultate Imotski ima već godinama. Veseli me i što su se naše imotske općine i Grad u turističkom smislu ujedinile u jedinstvenu turističku zajednicu područja Imota, pa se brojne stvari sada puno brže i lakše rješavaju. Drago mi je i da se Hercegovina budi po pitanju izgradnje vila za odmor, tako da bismo i na tom području mogli uspostaviti suradnju. Najveća prilika, ne samo Imotskoga, nego svih krajeva, leži u mladim i sposobnim ljudima. Osobno znam puno mladih, obrazovanih ljudi, koji su se nakon fakulteta u Mostaru, Zagrebu, Splitu ili drugim gradovima vratili u Imotski, pokrenulo vlastiti posao i dobro zarađuju. Takvih je u posljednje vrijeme sve više.
Grude.com: Za kraj, znamo da vezu s Hercegovinom koja vas je zavoljela nećete prekidati, a pošto smo u turbulentnim vremenima, općenito za Hrvate u BiH koji se godinama bore u zemlji u koju su sebe ugradili da izbore svoju jednakopravnost koja zasad samo papirnato postoji, koja bi bila vaša poruka ljudima ovdje?
Moja poruka je jasna - zajedništvo i samo zajedništvo, i to na svim područjima. Malobrojnost Hrvata u BiH ne ostavlja puno prostora za rasipanje, pogotovo kada su u pitanju izbori. U vremenu kada se sustavno kriminalizira hrvatska borba za opstanak, bitno je ustrajati u borbi za osnovna politička i građanska prava Hrvata, počevši od javnog RTV kanala na hrvatskom jeziku pa do euroatlanskih integracija. Vezu s Hercegovinom nipošto ne planiram prekidati. A i kako bih mogao kada pogled s moga prozora na jednu stranu puca na prekrasnu Imotsku krajinu, a na drugu stranu na našu prelijepu Hercegovinu?
Ž.A/Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
