Stoga nije iznenađenje što su šišmiši postali omražene životinje. Srećom, 1939. pojavio se Bruce Wayne, poznat kao Batman, čovjek šišmiš pa su šišmiši ponovno vratili simpatije kod ljudi. Međutim, rijetki im se rado približavaju, ali ekipa Večernjaka ovih dana upoznala je Moniku, Melisu i Neiru. Ne samo da su im se tri sjajne studentice približile, nego su i otkrile novu vrstu šišmiša u BiH. Monika Šafhauzer, studentica treće godine biologije na PMF-u Univerziteta u Sarajevu, u uvodu nam govori kako se došlo do otkrića nove vrste šišmiša na zaštićenom području Bentbaše.
- Do zaključka smo zapravo došle na jako smiješan način. Kad smo vidjele šišmiša, shvatile smo da uopće ne znamo o kojoj vrsti bi se moglo raditi. Obično na prvi pogled možemo zaključiti otprilike koja je vrsta, međutim, ne i kod ovog. Uzeli smo mjere i nakon detaljnog ispitivanja shvatili da se radi o vrsti Myotis alcathoe, što smo kasnije i potvrdile s kolegama koji imaju mnogo više iskustva od nas. Neira Babić, studentica 4. godine biokemije i fiziologije, kako kaže, uživa u terenskim istraživanjima i u prirodi općenito, pa se tako razvila i njezina ljubav prema šišmišima. - Smisao našeg istraživanja je identifikacija vrsta koje uhvatimo. Tako smo i ovoga malenog šišmiša, nakon uplitanja u mrežu, determinirali na temelju karakteristika koje se koriste u te svrhe i uz pomoć ključa za identifikaciju. Naša mentorica pretpostavila je da je riječ o novoj vrsti Myotis alcathoe, međutim, s obzirom na to da je vrlo osjetljivo reći da smo sigurno našli novu vrstu, morali smo mu uzeti sve mjere kako bismo bili 100 posto sigurni. Mjerili smo nadlakticu, stopalo, promatrali karakteristike letne membrane i tako dalje.
U BiH postoje 32 vrste šišmiša, a Melisa Nicević, studentica veterinarske medicine, ističe da je ovo otkriće izuzetno značajno za BiH, ali i znanost.
- Kada je znanost u pitanju, važno je imati literaturne podatke o rasprostranjenosti vrsta diljem Europe, kako bi se mogla pratiti njihova staništa i općenito njihovo stanje u pogledu rasprostranjenosti i ugroženosti na određenom području. Tako da možemo reći da se jedno nadovezuje na drugo. Otkriće postojanja ove vrste u BiH izuzetno je važno za znanost. Za samu državu možda se čini kao sitnica, ali puno znači doprinijeti biodiverzitetu na ovakav način i obogatiti je novom vrstom - kaže Melisa. Monika ističe da se njezina ljubav prema ovim životinjicama javila na ovogodišnjem međunarodnom biološkom kampu gdje je bila u skupini koja je istraživala šišmiše. - Uz odličan rad i super mentoricu ljubav za izučavanje hiropterologije javila se jako brzo. Iako sam uvijek bila fascinirana njihovom fiziologijom i različitim adaptacijskim mehanizmima, kao što je ekolokacija - priznaje.
A Neirina ljubav prema šišmišima također se rodila u kampu 2016. godine, koji je organizirala Udruga studenata biologije u BiH.
- To mi se činilo kao jedno jako lijepo iskustvo s obzirom na to da sam voljela kampirati, uključivati se u razne aktivnosti, stvarati nova poznanstva... Kamp funkcionira na načelu da postoji nekoliko sekcija koje se bave različitim organizmima, a svaki sudionik se mora opredijeliti za jednu. Odabrala sam šišmiše jer su me najviše zanimali, nisam o tim životinjama ništa znala, a oduvijek su me pomalo fascinirale. Nakon tog kampa, sve predrasude o šišmišima su nestale i svake sljedeće godine na kampu sam birala istu skupinu - ističe Neira. Pitamo djevojke jesu li imale strah od zaraznih bolesti jer su najčešće priče kako ih šišmiši mogu prenijeti. a one nas upoznaju s tim da u BiH nema zaraženih komaraca kojima se šišmiši hrane. - Nismo imale strah budući da smo i prije ovoga dosta istraživale te smo bile upućene u sve moguće rizike. Dakle, na terenska izviđanja išle smo dobro pripremljene - kaže Monika i ističe kako ovaj uspjeh daje motiv za daljnji rad.
- Trenutačno sam, osim na istraživanje šišmiša, fokusirana i na završavanje studija biokemije i fiziologije te bih voljela istraživati nešto više u tom području, bilo bi super kada bih mogla napraviti i neku poveznicu između ovih dviju fascinacija - priznaje Monika. Da je ovo otkriće bio velik vjetar u leđa, priznaje nam i Neira. - Jako nam je drago što se ljudi zanimaju za našu priču jer, na neki način, širenjem iste podižemo koliko-toliko svijest kod ljudi o značaju i ugroženosti ovih životinja. Plan je da se, naravno, nastavimo baviti šišmišima, a uz to, nadamo se upisivanju mastera vani, stjecanju mnogih novih znanja i iskustava kojima bismo mogli doprinijeti znanosti - kaže Neira. S obzirom na to da se šišmiši istražuju u večernjim i noćnim satima, Melisa otkriva što je potrebno. - Za noćne terene najvažnije je dobro se utopliti i uvijek uz sebe imati sve što vam potencijalno može zatrebati jer, prilikom postavljanja mreža, nemate baš puno prostora i vremena za kretanje. Na terene se obično ide 2-3 sata prije padanja noći te se nalazi najbolja lokacija za mrežarenje. Idealno je da tu bude neka voda, rijeka, potok, močvara, nije bitno, te da je ista poprilično mirna - upoznaje nas Melisa. Monika nam govori i kako BiH nije dovoljno istražena i svaki dan ih čekaju novi pronalasci, samo treba biti uporan, a Neira se nadovezuje i ističe da ova država nudi mnoga prirodna bogatstva koja ove tri studentice i njihovi kolege pokušavaju donekle istražiti kroz kampove. - Mislim da sigurno ima neotkrivenih vrsta koje čekaju da budu pronađene i zaštićene – kaže Neira.
Za kraj, djevojke se pripremaju za zimsko prebrojavanje šišmiša u Poljskoj u siječnju iduće godine. - Također pokušavamo položiti sve nadolazeće ispite i pokušavamo uključiti što više mladih ljudi u udrugu studenata biologije, kako bismo zajedno mogli promovirati biodivezitet naše države, na nadamo se nešto većoj razini.
Večernji list
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
