On je to opovrgavao tvrdeći da mu je plaća skromnija. Upravo je Gianni Rossanda jedan od 12 uhićenih. Rođeni je Puljanin koji je 1994. završio Fakultet ekonomije i turizma. Specijalizirao je financije i stekao zanimanje diplomiranog ekonomista.
Od studentskih dana je vezan za Uljanik, u kojemu se nakon završetka studija zaposlio u brodogradilištu kao ekonomski analitičar. Kroz tri godine je napredovao preko pozicije voditelja financija Uljanik Strojogradnje do direktora društva Uljanik Financijske usluge.
Nakon toga prelazi u matičnu grupu Uljanik, gdje vodi financiranje svih društava. Tijekom 2012. intenzivno je radio na provedbi organiziranog radničkog dioničarstva u Uljaniku. Godinu kasnije, neposredno pred preuzimanje riječkog brodogradilišta 3. maj, postaje predsjednik uprave Uljanika. Pod njegovim vodstvom Uljanik je tonuo pet godina. Dugovi su eskalirali, a novac ispario.
Ukratko, Uljanik je 2013. imao 200 milijuna kuna gotovine na raspolaganju te više od 630 milijuna kuna dugoročnih obveza i 1,3 milijarde kuna kratkoročnih obveza. Na kraju 2016. kratkoročne obveze su iznosile 3,2 milijarde kuna, što je dva i pol puta više kratkoročnih obveza nego na kraju 2013.
Svakom godinom je bilo sve gore. Uljanik je 2017. završio s 55 milijuna kuna raspoložive gotovine, a to znači da mu je trebalo 60 puta toliko novca kako bi pokrio sve kratkoročne obveze. Tako se poslovalo pod Rossandom.
Priveden je i Dragutin Pavletić, direktor Uljanik Plovidbe, koji je pred pulskim MUP-om kratko rekao novinarima: “Tužno je ovo”. Upravo je on nedavno u intervjuu za Glas Istre rekao da je netko prije šest mjeseci trebao reći ljudima: “Gotovo je, nema spasa”. On je samo godinu dana bio u nadzornom odboru Uljanika, iz kojeg je svojevoljno izašao. Pričao je kako je ljutit na sadašnju garnituru u Uljaniku jer nisu rekli da Uljanik nikad nije prošao restrukturiranje.
Ujedno je izjavio: “Zabrinut sam što smo mi iz Uljanik Plovidbe etiketirani kao lopovi i kriminalci koji smo pokrali brodogradilište. Mi smo za Uljanik i 3. maj samo radili benefite”.
A među onima koji su radili “samo benefite” našao se u policijskoj pratnji i Rossandin prethodnik Anton Brajković. Nakon provedene privatizacije i dokapitalizacije Uljanika te u jeku procesa preuzimanja riječkog 3. maja, sam je tražio razrješenje s funkcije. Tad su, uz Rossanda, u upravu Uljanika postavljeni još Marinko Brgić i Veljko Grbac. Oni su isto uhićeni.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
